Konflikt radne i obiteljske uloge kod žena koje rade u smjenama

Sveučilište u Zadru Odjel za psihologiju Konflikt radne i obiteljske uloge kod žena koje rade u smjenama Diplomski rad Mentor: Doc. dr. sc. Ljiljana Gregov Student: Ana Šimunić Zadar, 2008.

SADRŽAJ 1.UVOD... 3 1.1. Žene i radni stres... 4 1.2. Modeli odnosa višestrukih uloga... 5 1.3. Konflikt radne i obiteljske uloge... 6 1.4. Smjenski rad... 8 1.5. Smjenski rad i konflikt radne i obiteljske uloge... 9 1.5.1. Smjenski rad, konflikt radne i obiteljske uloge i fizičko zdravlje... 10 1.5.2. Utjecaj smjenskog rada i konflikta radne i obiteljske uloge na mentalno 12 zdravlje, spavanje i umor 1.5.3. Zadovoljstvo poslom i životom... 13 1.5.4. Smjenski rad, konflikt radne i obiteljske uloge i obiteljski i društveni život.. 15 1.6. Socijalna podrška... 18 2. CILJ... 21 3. PROBLEMI... 22 4. HIPOTEZE... 23 5. METODA... 24 5.1. Ispitanici... 24 5.2. Instrumentarij... 27 5.3. Postupak... 34 6. OBRADA REZULTATA I DISKUSIJA... 35 6.1. Percipirane karakteristike posla i obaveza u obitelji kod smjenskih i dnevnih radnica 35 6.2. Konflikt radne i obiteljske uloge kod smjenskih i dnevnih radnica... 39 6.3. Socijalna podrška nadređenog i obitelji kod smjenskih i dnevnih radnica...... 41 6.4. Kvaliteta obiteljskog funkcioniranja kod smjenskih i dnevnih radnica... 43 6.5. Zadovoljstvo poslom, obitelji i životom kod smjenskih i dnevnih radnica... 46 6.6. Regresijske analize... 53 7. ZAVRŠNA RASPRAVA... 57 8. ZAKLJUČCI... 63 9. LITERATURA... 64 10. SAŽETAK... 75 11. SUMMARY... 76 12. PRILOG... 77 2

1. UVOD 1.1. Žene i radni stres Iako je broj zaposlenih žena sve veći i sve se više mijenjaju stavovi o spolnim ulogama, još uvijek se u društvu očekuje da žena preuzme odgovornost za većinu kućanskih poslova i da vodi glavnu brigu o djeci (Yoder, 2003). Rezultati istraživanja (prema Perrewé i Carlson, 2002) pokazuju da i same žene sebe smatraju primarno odgovornima unutar obiteljske domene. Rezultati jedne 20-godišnje studije u razdoblju od 1977. do 1997. godine pokazuje da se broj sati koje muškarci provode sa svojom djecom i obavljajući kućne poslove malo povećao; međutim, ostaje značajna razlika u sveukupnom opterećenju poslovima (Bond, Galinsky i Swanberg, 1998). Osim toga, ovi 'ženski zadatci' često imaju nisku mogućnost vremenske kontrole, što znači da se moraju obaviti unatoč drugim obavezama i ne mogu biti odgođeni (Barnett i Shen, 1997). Nefleksibilnost i svakodnevnost ovakvih zadataka mogu negativno utjecati na visinu plaće zbog manjka vremena i energije koji su potrebni na radnom mjestu (Noonan, 2001). Kako broj djece utječe na količinu kućanskih poslova i razinu umaranja (Barnett i Shen, 1997) može utjecati i na količinu stresa koju žena doživljava na poslu i u obitelji. Unatoč neznatnoj ili nikakvoj razlici u osobinama ličnosti, sposobnostima, obrazovanju i motivaciji muških i ženskih zaposlenika i menadžera, manji je broj žena na visokostatusnim pozicijama, sporije napreduju i općenito imaju manje plaće od muških ekvivalenata. Ovo ukazuje na pristranost prema muškarcima u svijetu rada. Za prethodno navedene faktore, kao što su relativno niža plaća, nepovoljniji položaj, i povećana količina kućanskih obaveza, je utvrđeno da su u pozitivnoj vezi s raznim simptomima stresa (Greenglass, 1991; 2002). Istraživanja pokazuju da razine hormona stresa kao što su epinefrin, norepinefrin i kortizol ostaju visoke nakon radnog dana žene, posebice kod onih s djecom, što dovodi do osjećaja umora i do pogoršanja zdravstvenog statusa (Lundberg i Frankenhaeuser, 1999). Žene su, između ostalog, posebno podložne konfliktu uloga, koji se odnosi na doživljaj višestrukih, suprotstavljenih očekivanja od strane različitih osoba. Posljedica toga je da žene imaju manje vremena za sebe na raspolaganju. Ovo povećano opterećenje otežava mogućnosti za opuštanje, te prijeti fizičkom i mentalnom zdravlju žena. 3

1.2. Modeli odnosa višestrukih uloga Uloga je sklop svojstvenih oblika ponašanja, doživljavanja i djelovanja koji se očekuje od osobe i koji osoba ostvaruje na određenom položaju u socijalnoj strukturi; prava, obaveze i dužnosti koje osoba ima i koje obavlja s obzirom na svoj status (Petz, 1992). Očekivani oblici ponašanja, prikladni za neku ulogu, zasnivaju se na društvenim normama i mogu biti propisani ili samo predviđeni kao prikladni u određenoj situaciji. Većina zaposlenih muškaraca i žena uključeni su u višestruke uloge. Većina njih su radnici i roditelji, a mnogi su članovi obitelji s oba zaposlena supružnika. Kako se uz svaku ulogu ponekad vežu različita i nespojiva očekivanja, danas se vodi dosta rasprava o tome je li vjerojatnije da će uključenost u višestruke uloge (npr. roditelja, zaposlenika, supružnika, odraslog, djeteta) imati povoljne ili stresne učinke na psihičko zdravlje osobe. Najveći broj istraživanja je bio fokusiran na odnos uloga unutar radne i obiteljske domene i pri tom se uglavnom polazilo od tri osnovne hipoteze koje opisuju odnos tih uloga: hipoteza segmentacije ili odjeljivanja, hipoteza kompenzacije i hipoteza prelijevanja. Segmentacija pretpostavlja da su posao i obitelj odvojene domene s različitim funkcijama i ciljevima, te kao takve koegzistiraju odvojeno (Dubin, 1973; prema Westman, 2002). Kompenzacijski model pretpostavlja da postoji obrnut odnos između posla i obitelji, takav da pojedinci na različite načine ulažu u jednu ulogu s ciljem da nadoknade ono što nedostaje u drugoj ulozi ili domeni (Staines, 1980). Model prelijevanja (spillover) pretpostavlja sličnost u onome što se događa u radnoj i obiteljskoj domeni. Ovaj model nalaže da unatoč fizičkim i vremenskim granicama između radne i obiteljske domene, emocije, stavovi i ponašanja se prenose iz jedne domene u drugu (Piotrkowski, 1979; prema Westman, 2002). Prelijevanje se može pojaviti u bilo kojem smjeru, od kuće k poslu ili od posla ka kući, i može biti pozitivno ili negativno. S obzirom na tradicionalne spolne uloge muškaraca i žena, koje su i dalje prisutne unatoč povećanom broju zaposlenih žena, te na rezultate istraživanja (npr., Barnett i Marshall, 1992) koji pokazuju da žene i dalje sebe smatraju primarno odgovornima unutar obiteljske domene, pretpostavljena je veća interferencija obiteljske na radnu domenu za žene. Rezultati dosadašnjih istraživanja uglavnom podupiru hipotezu i pozitivnog i negativnog prelijevanja. To znači da je utvrđeno da zadovoljstvo poslom djeluje na zadovoljstvo životom (npr. Raine, Lane i Steiner, 1991; prema Schaie i Willis, 2000). Učinci negativnog i pozitivnog prelijevanja iz kuće na posao i obrnuto bili su ispitani u slučajnom uzorku majki zaposlenih kao medicinske sestre i socijalne radnice (Barnett i Marshall, 1992). Utvrđeni su pozitivni učinci prelijevanja s posla na roditeljstvo. Naime, pozitivna iskustva na 4

poslu, osjećaj ostvarenja u poslu i veće zadovoljstvo poslom su smanjivali negativne reakcije na stresne situacije u obitelji, prvenstveno konflikt u relaciji sa svojom djecom. Slične rezultate su Barnett, Marshall i Sayer (1992) dobili u svom istraživanju. Barnett i Hyde (2001) su u procese koji mogu doprinjeti pozitivnom učinku višestrukih uloga ubrojili mogućnost za većom razinom socijalne podrške, mogućnost doživljavanja uspjeha u više domena života i povećano samopoimanje. Nasuprot tome, druga su istraživanja pokazala da negativna iskustva na poslu, kao što su gubitak i nesigurnost posla, preopterećenost poslom i sukobi na poslu, imaju negativno djelovanje na samopoštovanje, osjećaj kontrole i obiteljske odnose (Menaghan i Parcel, 1991; prema Schaie i Willis, 2001). 1.3. Konflikt radne i obiteljske uloge Iako rezultati istraživanja pokazuju da postoji i pozitivno i negativno prelijevanje, istraživače najviše zanimaju posljedice negativnog prelijevanja između radne i obiteljske domene, posebice konflikt radnih i obiteljskih uloga, pri kojem su zahtjevi uloga iz radne i obiteljske domene neuskladivi, odnosno udovoljavanje zahtjeva iz jedne domene otežava ili pak onemogućava udovoljavanje zahtjeva iz druge (Greenhaus i Beutell, 1985). Zahtjevi uloga često potječu iz sustava vrijednosti same osobe, kao i iz očekivanja koja imaju oni koji pripadaju radnom i obiteljskom krugu te osobe (Katz i Kahn, 1978). Na primjer, ako organizacijska kultura kontinuirano ohrabruje prekovremeni rad, konflikt može nastati ako istovremeno postoji težnja za čestom prisutnošću kod kuće. Moguće je razlikovati tri vrste konflikta prema uzroku: 1. konflikt koji proizlazi iz vremenske nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima dviju uloga (primjerice, neelastično i dugo radno vrijeme može onemogućiti sudjelovanje u obiteljskom životu); 2. konflikt koji proizlazi iz napetosti ili umora (napetost ili umor zbog zadatka u jednoj ulozi umanjuje mogućnost funkcioniranja u drugoj ulozi); 3. konflikt koji proizlazi iz neučinkovitog ponašanja pojedinca (nedostatak strategija planiranja i raspoređivanja posla). Prva su istraživanja smatrala konflikt obiteljske i radne uloge jedinstvenim dvosmjernim konstruktom, no u novije vrijeme provodi se znatno razlikovanje tipa konflikta prema smjeru ometajućih utjecaja. Stoga je moguće razlikovati dva tipa konflikta radnih i obiteljskih uloga prema smjeru utjecaja: 5

1. Konflikt zbog ometajućeg djelovanja rada na obitelj (u daljnjem tekstu konflikt radobitelj) koji nastaje kad izvršavanje poslovnih zadataka i vrijeme posvećeno poslu otežavaju osobi izvršavanje obiteljskih zadataka među kojima ne spadaju samo kućni poslovi, već i interakcija s članovima obitelji, međusobno pomaganje i održavanje emocionalnih veza unutar obitelji. 2. Konflikt zbog ometajućeg djelovanja obitelji na rad (u daljnjem tekstu konflikt obiteljrad) koji nastaje ako obiteljske potrebe, bile to vlastite ili potrebe ostalih članova obitelji, zahtjevi obitelji i vrijeme posvećeno njemu koče pojedinca u davanju svojih željenih doprinosa na poslu. Veze između ova dva konflikta ispitao je Frone sa suradnicima (1992; 1997) predlažući danas poznat i gotovo općeprihvaćen tzv. integrativni model konflikta radne i obiteljske uloge. Najprije su pretpostavili da postoje dva zasebna oblika konflikta radnoobiteljske uloge, dakle, konflikt rad-obitelj i konflikt obitelj-rad. Zatim su pretpostavili da strukturalni, socijalni i psihološki zahtjevi posla i obitelji doprinose povećanju razine radnoobiteljskog konflikta tako da zahtjevi na poslu povećavaju konflikt rad-obitelj, a zahtjevi u obitelji povećavaju konflikt obitelj-rad. Ovakav izvor stresa dovodi do napetosti i nezadovoljstva u radu i do napetosti i nezadovoljstva u obitelji, a ta dva oblika nezadovoljstva uzrokuju opće nezadovoljstvo i depresiju kod pojedinca. U skladu s ovim pretpostavkama, rezultati istraživanja su pokazali da su strukturalni zahtjevi posla, kao što su rad u smjenama (Staines i Pleck, 1984) i produženo radno vrijeme (Fenwick i Tausig, 2001; Tausig i Fenwick, 2001), kao i socijalni i psihološki zahtjevi, uključujući kontrolu nad poslom, osjećaj učinkovitosti u radu, količina odgovornosti, raznolikost zadataka, težina posla i psihološki pritisak, povezani s većim stupnjem konflikta rad-obitelj, a važne posljedice su subjektivni doživljaj radnog stresa, nezadovoljstvo u radu i loše funkcioniranje na poslu (MacEwan i Barling, 1988; Frone, Russel i Cooper, 1992b; Frone, Yardley i Markel, 1997; Kinnunen i Mauno, 1998) slaba radna učinkovitost (npr., Aryee, 1992; Wayne, Musisca i Fleeson, 2004), te namjera napuštanja posla i odsustvo s posla (npr., Frone i sur., 1992b). Isto tako, strukturalni i socijalni zahtjevi obitelji (npr., broj i dob djece, briga za djecu, briga za starije, bračni status, kvaliteta međusobnih odnosa članova obitelji) su povezani s većim stupnjem konflikta obitelj-rad (npr., Frone, Yardley i Markel, 1997; Hill, Yang, Hawkins i Ferris, 2004; Voydanoff, 2005), a važne posljedice su subjektivni osjećaj obiteljskog stresa, nezadovoljstvo u obitelji i umor, neučinkovitost u bračnim i roditeljskim funkcijama (Frone i sur., 1997; Kinnunen i Mauno, 1998). Tu se ubrajaju sagorijevanje (Bacharach, Bamberger i Conley, 1991), smanjena obiteljska i profesionalna dobrobit (Kinnunen i Mauno, 1998), promjena 6

sustava vrijednosti i smanjenje zadovoljstva poslom i životom (Kossek i Ozeki, 1998; Perrewé, Hochwarter i Kiewitz, 1999), te povećano izvještavanje o depresiji, somatskim tegobama i višim razinama kolesterola (Thomas i Gangster, 1995). Zanimljiv je i drugi rezultat provjere modela Fronea i suradnika (1997), tj. da ometajući utjecaj rada na obitelj ne djeluje neposredno na opće životno nezadovoljstvo, već preko utjecaja na poremećaj u obiteljskim odnosima, dok ometanje radnih obaveza zbog obiteljskih dužnosti ima važan neposredan utjecaj na opće nezadovoljstvo i depresiju. U navedenom istraživanju također je dobiveno da veza između konflikta rad-obitelj i negativnog afekta na poslu nije direktna, već je posredovana čestinom konflikta obitelj-rad. Ovaj je model stoga ponovno testiran i proširen novim varijablama, tj. prediktori konflikta su podijeljeni na neposredne i posredne (Frone i sur., 1997). Nadalje, istraživanja konzistentno pokazuju da konflikt rad-obitelj nadmašuje konflikt obitelj-rad kod odraslih zaposlenika koji imaju vlastitu obitelj (Kinnunen i Mauno, 1998; Frone, 2003; Grzywacz i sur., 2007), a i ta je vrsta konflikta znatno bolje i češće istraživački obrađena (Kossek i Ozeki, 1998). Dakle, poslovni život obično ima nepovoljniji utjecaj na obiteljski život nego obrnuto. U okviru većeg broja istraživanja utvrđeno je da je osobna važnost obitelji, mjerena kao stupanj emocionalne zaokupljenosti obiteljskim životom, pozitivno korelirana s konfliktom rad-obitelj, dok je emocionalna zaokupljenost poslom pozitivno korelirana s konfliktom obitelj-rad (npr., Carlson i Kacmar, 2000; Fox i Dwyer, 1999). Drugim riječima, što je veća važnost rada, to će biti jače izraženi utjecaji svih ometajućih aktivnosti kao što su obiteljske i kućne obaveze, a što je važnija obitelj to će biti jače izraženi utjecaji svih ometajućih aktivnosti koje su povezane s radnim obvezama. Ovo je donekle potvrđeno jednom studijom na medicinskim sestrama u zemljama Europske unije (Kuemmeling i sur., 2004). Dobiveno je da je konflikt rad-obitelj u svim tim zemljama veći od konflikta obitelj-rad, a najveće razlike u razini ovih konflikata dobivene su u zemljama za koje je poznato da visoko vrednuju instituciju obitelji. S druge pak strane, rezultati nekih istraživanja pokazuju da je konflikt rad-obitelj manji u kolektivističkim kulturama, gdje se rad smatra očekivanim i vrijednim načinom osiguravanja obiteljske dobrobiti (Aryee i sur., 1999; Yang i sur., 2000). 7

1.4. Smjenski rad Radne organizacije koriste širok raspon rasporeda rada varirajući vrijeme kad zaposlenici počinju s radom, broj radnih sati dnevno, dane u tjednu i tjedne u godini koji će biti radni. Primjeri obično korištenih poslovnih rasporeda su smjenski rad, prekovremeni rad, fleksibilno radno vrijeme, rad na pola radnog vremena, itd. Svaki način rasporeda vremena rada može djelovati kao stresor, ako nije u skladu s potrebama pojedinog radnika. S organizacijom smjena usko su povezane potrebe pojedinca. Rezultati jednog istraživanja (Presser, 2003) ukazuju da se, barem u Sjedinjenim državama, velik broj smjenskih radnika uključuje u ovakav tip posla zato što ne mogu dobiti drugi posao i zato što su im mogućnosti ograničene. Istraživanja u Europi (npr., Presser, 1987) pokazala su slično, a također se nalazi da je mogućnost održavanja višestrukih poslova jedan od razloga što se ljudi uključuju u smjenski rad. Prema Finn (1981) 23 posto noćnih radnika i 19 posto večernjih smjenskih radnika ima još jedan posao u usporedbi s 11 posto dnevnih radnika. Pozitivnije gledište na smjenski rad dali su rezultati Colemanovog istraživanja (1989; prema Wilson i sur., 2007) prema kojima neki zaposlenici cijene mogućnost smjenskog rada, budući da im dopušta slobodno vrijeme tijekom radnog tjedna i slobodne aktivnosti bez suočavanja s velikim gužvama tijekom vikenda. Unatoč prednostima i povećanoj regularnosti smjenskog rada, specifičnost ovakvog radnog vremena još uvijek može biti uzrok raznim poteškoćama za osobu. Problemi smjenskog radnika uglavnom proizlaze iz poremećenih bioloških ritmova uzrokovanima noćnim ili ranim jutarnjim radom. Ljudi su evoluirali kao bića koja spavaju noću, a aktivna su danju. Ovaj ritam aktivacije i deaktivacije imaju brojni hormonalni i metabolički procesi koji su povezani s hranjenjem i spavanjem. Internalna anticipacija Zemljinog 24-satnog ciklusa svijetla i tame reflektira se u 24-satnim ritmičkim fluktuacijama mnogih fizičkih i mentalnih funkcija koji se nazivaju cirkadijurnim ritmovima. Ovi ritmovi kao što su tjelesna temperatura, sinteza melatonina, stvaranje urinarnih elektrolita, krvni tlak, kratkoročno pamćenje i pažnja dosežu svoj maksimum u različito doba dana, ali su obično viši tijekom dana i niži noću. Cirkadijurni sustav, prema tome, nije adaptiran za noćni rad jer cirkadijurni ritmovi pripremaju radnika za odmor kad trebaju raditi i za aktivnost kad bi trebali spavati. Drugim riječima, problemi smjenskog radnika ne proizlaze iz obavljanja stresnog posla koji tad dovodi do povećane produkcije 'stresnih' razina hormona katekolamina i kortizola, već iz obavljanja tog posla s neadekvatnim razinama tih hormona što može imati još brži utjecaj na zdravlje od prolongirane izloženosti stresnim događajima (Wallace, 1983). Nakon više 8

sukcesivnih noći rada cirkadijurni se sustav počinje prilagođavati povišenom uzorku aktivnosti, ali pojedinčevi se ritmovi prilagođavaju u različitoj mjeri. Moguće je da se ritmovi nikad potpuno ne adaptiraju na noćnu rutinu rada (Knauth i Ilmarinen, 1975) zato što eksternalni faktori potiču održavanje dnevnog uzorka cirkadijurnog sustava. Zbog ovog razloga, ritmovi se brže readaptiraju na dnevni ciklus u radnikovom slobodnom vvisoka i pozitivna korelacija između smjenskog rada i negativnog prelijevanj remenu. 1.5. Smjenski rad i konflikt radne i obiteljske uloge Već je spomenuto da su smjenski rad i produženo radno vrijeme neki od strukturalnih zahtjeva posla za koje je utvrđeno da mogu povećati radno-obiteljski konflikt. Polazeći od modela Fronea i suradnika (1997), strukturalni zahtjevi posla, koji uključuju smjenski rad i produženo radno vrijeme, će povećati konflikt rad-obitelj, no ne isključuje se mogući utjecaj na konflikt obitelj-rad. Na primjer, smjenski radnici mogu žrtvovati kvalitetan san kako bi proveli više vremena s obitelji, i time smanjili mogućnost efikasnog funkcioniranja na poslu. Iako konflikt radne i obiteljske uloge nije ograničen na smjenske radnike, sam se konflikt ponavljano i jasno povezuje s pitanjima organizacije vremena aspektom koji ponajviše karakterizira upravo smjenski rad (Keith i Schafer, 1980). Osim toga, konflikt rad-obitelj je povezivan s napetošću, umorom i nedostatkom mogućnosti organiziranja poslovnih i neposlovnih aktivnosti, a povećanju razine svih tih faktora mogu pridonijeti određeni oblici smjenskog rada. Rezultati istraživanja gotovo konzistentno pokazuju da je smjenski rad povezan s povećanjem konflikta radne i obiteljske uloge, a rezultati većeg broja istraživanja idu u prilog tome da su način organizacije vremena rada i produženo radno vrijeme u većoj mjeri povezani s konfliktom rad-obitelj nego s konfliktom obitelj-rad (Staines i Pleck, 1984; Fenwick i Tausig, 2001; Tausig i Fenwick, 2001). U istraživanju Jansena i sur. (2004) smjenski radnici su u usporedbi s dnevnim imali veću količinu interferencije radnog s obiteljskim životom (konfliktom rad-obitelj), a količina te interferencije se povećavala s vremenom. U navedenom istraživanju su dobivene i recipročne veze između interferencije rada s obiteljskim životom i radnog vremena. Međutim, nije samo bitno radi li se u smjenama ili ne, već se pokazalo da veličina konflikta radne i obiteljske uloge ovisi i o načinu organizacije smjena. Grosswald (1999) je ispitala odnos između negativnog prelijevanja s posla na obitelj i smjenskog rada. Ispitivane su razlike s obzirom na četiri različite vrste organizacija vremena rada: stalne noćne smjene, stalne popodnevne smjene, rotacijske i dvokratne smjene. Dobivena je značajna, a uz 9

kontrolu osnovnih demografskih karakteristika uključujući obrazovanje i zanimanje, a najveće negativno prelijevanje s posla na obitelj imali su radnici u rotacijskom sustavu smjena. Nije teško razumijeti zašto rotacijski sustavi smjena imaju negativan utjecaj na kućanstvo i obitelj. Sama briga za djecu postaje veliki problem ako je ona potrebna u različita doba dana, posebice noću. Također je utvrđena visoka pozitivna povezanost između broja radnih sati i konflikta rad-obitelj. Uspoređujući trosmjensko radno vrijeme s rotacijom unatrag i ono s rotacijom unaprijed, Amelsvoort i sur. (2004) su pronašli da radnici koji rade u unatrag rotiranim smjenama imaju veću potrebu za oporavkom, lošiji zdravstveni status, lošiju kvalitetu sna i veći konflikt radne i obiteljske uloge kroz vrijeme od 32 mjeseca. Navedeni negativni ishodi bili su povezani s povećanim rizikom od napuštanja smjenskog rada. U istraživanju Vojdanoffove (1988) rezultati pokazuju da su karakteristike radne uloge kao što su količina i način organizacije radnog vremena, zahtjevi posla, te strukturalni zahtjevi obitelji, kao što je prisutnost djece, povezani s povećanim radno-obiteljskim konfliktom kod muškaraca i žena. Na odnos između radnih karakteristika i konflikta radne i obiteljske uloge nisu utjecali strukturalni zahtjevi obitelji, ali je utjecala percipirana kontrola na radnu situaciju kao 'buffer' varijabla. Veći broj istraživanja pokazuje da su fizički zahtjevi na poslu, prekovremeni rad, smjenski rad i briga o djeci prediktori konflikta radne i obiteljske uloge kod žena (Jansen i sur.,2003; Kuemmeling i sur., 2004). U jednom istraživanju na medicinskim sestrama (Barnett, Gareis i Brennan, 1992) rezultati su pokazali da su smjenski rad i radni sati osim što su bili prediktori konflikta radne i obiteljske uloge i psihološkog stresa kod ispitanica, bili su prediktori razine konflikta radne i obiteljske uloge kod njihovih muževa. Slični rezultati su dobiveni u okviru istraživanja na medicinskim sestrama u Turskoj (Yildirim i Aycan, 1998). Težina posla i iregularni rasporedi vremena rada pokazali su se kao značajni prediktori konflikta rad-obitelj, a sam konflikt radne i obiteljske uloge povezan je s manjim stupnjem zadovoljstva poslom i životom. Povećani konflikt rad-obitelj kod smjenskih radnika sa svim svojim negativnim posljedicama, ako egzistira duže vrijeme može rezultirati negativnim posljedicama na zdravlje radnika (Costa, 1996; Finn, 1981), ali se može proširiti i na sudjelovanje osobe u društvenim aktivnostima. 1.5.1. Smjenski rad, konflikt radne i obiteljske uloge i fizičko zdravlje U najširem smislu, istraživanja podupiru vezu između i smjenskog rada i dugog radnog vremena i pogoršanog zdravlja smjenskih radnika. Rutenfraz, Knauth i Angersbach (1981; prema Totterdell, 2004) smatraju da stres zbog izmjene radnih i sati spavanja dovodi do stresa i nezadovoljavajućeg zdravstvenog stanja radnika, a kao medijatorske varijable 10

autori navode mogućnost adaptacije, toleranciju na smjenski rad, osobine ličnosti, obiteljske prilike i uvjete stanovanja. Istraživanje provedeno na uzorku radnika sa zdravstvenim problemima (Martens i sur, 1999) pokazalo je da radnici koji rade u rotirajućim smjenama, zbijenim radnim tjednima i iregularnim satima imaju više fizičkih i psiholoških poremećaja nego grupa radnika koji rade u drugim smjenama. Veći broj istraživanja je pokazao povećano pojavljivanje gastrointestinalnih poremećaja (uključujući poremećaje apetita, abdominalne bolove i peptični čir) kod smjenskih radnika (Anderson, 1970; Costa, 1996). Interesantan je podatak da se najviše gastrointestinalnih poremećaja (u 50% slučajeva) javlja kod radnika koji su prebačeni iz smjenskog u dnevni rad. Postoji više mogućih objašnjenja za njihovu pojavu među kojima su promjene neuroendokrine funkcije zbog izmjenjenog obrasca spavanja, promjene u vremenu uzimanja obroka i promjene u sadržaju obroka. Smjenski rad i dugo radno vrijeme su također povezivani s povećanim rizikom od kardiovaskularnih oboljenja (Costa, 1996; Boggild i Knutsson, 1999; White i Beswick, 2003). Rezultati istraživanja koja ispituju mehanizme koji bi mogli biti u osnovi povećanju rizika od kardiovaskularnih oboljenja kod smjenskih radnika su ograničena, ali ima nešto empirijske podrške za objašnjenja bazirana na djetalnim razlikama i povećanoj količini pušenja u smjenskih radnika (Boggild i Knutsson, 1999; Kivimaki i sur., 2001). Postoje neki dokazi i o štetnom utjecaju prolongirane povišene razine katekolamina i kortizola (Wallace, 1983). Velik broj nedavnih studija povezali su noćni rad s povećanjem rizika od raka dojke (npr., Davis, Mirick i Stevens, 2001; Hansen, 2001; Schernhammer i sur., 2001) i raka rektusa debelog crijeva (Schernhammer i sur., 2003). Smatra se da je produkcija melatonina obustavljena izloženošću svijetlu tijekom noćnog rada, a potisnuta razina melatonina potiče razvoj tumora. Muskuloskeletalni poremećaji kao što su problemi s leđima, također su povezani sa smjenskim radom, posebice na poslovima koji zahtijevaju naporan fizički rad kao što je njegovateljstvo (Lipscomb, Trinkoff, Geiger-Brown i Brady, 2002). Nadalje, u usporedbi s dnevnim radnicima, smjenski radnici su rizičnija skupina za uobičajene infekcije kao što su prehlada i gripa (Mohren i sur., 2002). Mohren i suradnici (2002) nalaze da kontroliranje zdravstvenih ponašanja, spavanja i zahtjeva posla reducira tu povezanost. Vjerojatno je da su povećane infekcije uvjetovane slabim imunosnim funkcioniranjem uzrokovanim smjenskim radom. Uz to, stariji smjenski radnici doživljavaju više problema od mlađih smjenskih radnika jer cirkadijurna prilagodba postaje teža s godinama (Parkes, 2002). 11

Iako rezultati većine istraživanja upućuju na lošiji zdravstveni status smjenskih radnika, koji se prvenstveno pripisuje radu u smjenama, međutim, treba reći da on ipak ovisi o organizaciji smjenskog rada, a ne samom smjenskom radu kao takvom. Tako je na primjer, Poulton (1978; prema Vizek-Vidović, 1990) uspoređujući različite tipove radnog vremena, zaključio da je fizičko zdravlje radnika najmanje ugroženo ako radnik radi isključivo u jednoj smjeni, bilo u dnevnoj ili noćnoj. Adaptacija ritma spavanja na noćni rad traje nekoliko tjedana, a nakon toga radnici u noćnoj smjeni postaju jednako efikasni kao i radnici u dnevnoj smjeni, odnosno dolazi do adaptacije na noćni rad. Ipak, interferencija noćnog rada sa socijalnim i obiteljskim aktivnostima, odnosno konflikt rad-obitelj, glavni je razlog nezadovoljstva i neugode povezanih s noćnim radom. Naime, ako radnik odluči na uštrb sna sudjelovati u dnevnim aktivnostima svoje okoline, nikada ne dolazi do fiziološke adaptacije, što se opet odražava na opće psihofizičko stanje. Van Loon (1963) je našao da su ispitanici koji su 13 tjedana radili noću, na kraju svakog tjedna bili fiziološki potpuno adaptirani na noćni rad, ali bi za vrijeme vikenda provedenog s obitelji efekti adaptacije potpuno iščezli. Upravo zato, jer psihosocijalni faktori nadvladaju biološke, velika većina radnika, ako već mora raditi noću, preferira brzo rotirajuće smjene, na koje se nikada ne može fiziološki adaptirati. Rezultati istraživanja pokazuju da je povećan konflikt radne i obiteljske uloge povezan s negativnim pokazateljima zdravstvenog statusa, od samoprocjene zdravlja do somatskih simptoma i faktora rizika od oboljenja kao što su pretilost, više razine kolesterola i visok krvni tlak (Frone, Russell i Cooper, 1997; Grzywacz, 2000; Klitzman, House, Israel i Mero, 1990; Major, Klein i Ehrhart, 2002; Thomas i Ganster, 1995). 1.5.2. Utjecaj smjenskog rada i konflikta radne i obiteljske uloge na mentalno zdravlje, spavanje i umor Rezultati istraživanja ukazuju na povećane akutne psihološke probleme, kao što su umor i razdražljivost kod smjenskih radnika, što bi dugoročno povećavalo rizik za kronične psihološke probleme, kao što su kronični umor, stalna anksioznost, neurotični poremećaji i depresija (Singer, 1982). Naime, opaženo je da loša adaptacija na smjenski rad i depresija dijele znatan broj osnovnih simptoma, vjerojatno zato što im je u osnovi poremećaj cirkadijurnih ritmova, prvenstveno ritam budnost-san (Healy, Minors i Waterhouse, 1993). Skraćeno i nekvalitetno spavanje je uobičajeno iskustvo smjenskih radnika (npr., Akerstedt, 1985). Ribet i Derrienic (1999) nalaze iz intervjua s 21,000 francuskih radnika da su smjenski rad i dugo radno vrijeme dva od četiri glavna faktora rizika poremećaja u 12

spavanju. Slično tome, na osnovi intervjua provedenih na Švedskom uzorku populacije od 58,000 ispitanika, Akerstedt, Fredlund, Gillberg i Jansson (2002) nalaze da je smjenski rad prediktor poremećaja u spavanju, te da je prekovremeni rad prediktor umora. Općenito je prihvaćeno da smjenski rad može ometati trajanje i kvalitetu sna (npr., Tepas i Carvalhais, 1990) i to prvenstveno dnevno spavanje kod smjenskih radnika. Trajanje tzv. REM faze, u kojoj sanjamo, jednako je onoj kod noćnog sna, ali početna faza dnevnog sna traje znatno duže, a završna faza znatno kraće nego kod noćnog spavanja (Bryder i Holstock, 1972; prema Vizek-Vidović, 1990). Ipak treba reći da postoje interindividualne razlike u toleranciji na smjenski rad. Tako je veća tolerancija na smjenski rad kod pojedinaca koji su fleksibilniji u svojim navikama spavanja ili koji mogu lakše svladati pospanost (npr., Costa, Lievore, Casaletti, Gaffuri i Folkard, 1989). Nadalje, čini se da se pojedinci koji spadaju u kategoriju večernjih, a ne jutarnjih tipova, zbog njihove tendencije da se bude i odu na spavanje kasnije i preferiraju aktivnosti kasnije tokom dana, bolje prilagođavaju noćnom radu (Harma, 1993). Jutarnjost-večernjost se kao osobina ličnosti također pokazala kao jedan od prediktora konflikta radne i obiteljske uloge, odnosno večernji tipovi izvještavaju o većem stupnju tog konflikta (Willis, O'Connor i Smith, 2008). I sam konflikt radne i obiteljske uloge može djelovati kao moderator odnosa smjenskog rada i njegovog efekta na spavanje, budući da je utvrđeno da može povećati osjećaj umora i izazvati povećanu potrebu za odmorom od posla (Jansen, Kant i Kristensen, 2003). Folkard (1992) smatra da su najbolje brzo rotirajuće smjene da bi se minimalizirale cirkadijurne smetnje, reducirao kumulativni deficit sna i omogućilo radnicima neko normalno slobodno vrijeme za društvene aktivnosti. Čini se da donekle postoji slaganje oko toga da su sporo rotirajući sustavi smjena (npr., tjedne promjene) najnepoželjnije (Knauth, 1996), ali je u nedavnoj meta-analizi dobiveno da takvi sistemi imaju manje negativan utjecaj na kvalitetu sna od brzih rotacija (Pilcher, Lambert i Huffcutt, 2000). Rezultati istraživanja pokazuju da je konflikt radne i obiteljske uloge povezan s brojnim negativnim pokazateljima mentalnog zdravlja, uključujući depresiju, anksioznost i umor (Frone, 1997; 2000; Grzywacz i Bass, 2003). 1.5.3. Zadovoljstvo životom i poslom Kod nas su Petz i Šverko (1975; prema Vizek-Vidović, 1990) ispitivali stavove prema noćnom radu i zadovoljstvo poslom kod medicinskih sestara iz dvije medicinske ustanove (N=89). Komparacijom stavova prema noćnom radu i zadovoljstva poslom utvrdili su da između njih ne postoji značajna povezanost. Distribucija odgovora u vezi sa zadovoljstvom u 13

poslu kod ispitanica s pozitivnim i onih s negativnim stavom prema noćnom radu pokazala se praktički identičnom. Štoviše, ta je distinkcija očita u analizi odgovora vezanih za zadovoljstvo u poslu, jer 74% medicinskih sestara koje su svojim poslom zadovoljne imaju izrazito negativan stav prema noćnom radu. Petz i Šverko (1975; prema Vizek-Vidović, 1990) upozoravaju da je ovaj izrazito negativan stav prema noćnom radu rezultat specifičnih okolnosti u zdravstvenim ustanovama: a) po noći je manje osoblja u bolnicama, pa je opterećenje objektivno veće, b) mnogi bolesnici upravo noću imaju krize što predstavlja dodatno opterećenje, c) ispitanici su žene koje osjećaju znatno veću interferenciju noćnog rada s vanradnim aktivnostima od muškaraca koji rade u noćnim smjenama. O utjecaju socijalnih faktora na stav prema noćnom radu govori podatak o značajnoj razlici u stavu prema noćnom radu između udatih i neudatih sestara: udate medicinske sestre imaju znatno negativniji stav od neudatih. Iskustvo u radu također znatno utječe na stav prema noćnom radu. Usporedba stavova pokazala je da sestre s više iskustva imaju značajno negativnije stavove od onih bez ili s kraćim iskustvom. Meta-analiza rasporeda rada sa skraćenim radnim tjednima nalazi da postoji pozitivan utjecaj na zadovoljstvo poslom i na stupanj izvedbe, ali nema utjecaja na apsentizam i produktivnost (Baltes i dr., 1999). Mnogo se istraživanja usmjerilo na usporedbu 12-satnih s 8-satnim smjenama. Smith, Folkard, Tucker i MacDonald (1998) zaključuju da 12-satne smjene imaju neke prednosti u pogledu radnikova zadovoljstva poslom, obitelji i društvenim životom, ali mogu uzrokovati probleme vezane za umor posebice na kraju smjene (npr., Mitchell i Williamson, 2000). Jednom meta-analizom dobivena je negativna korelacija između svih oblika radnoobiteljskih konflikata i zadovoljstva životom i poslom (Kossek i Ozeki, 1998). Dok pojedinci doživljavaju konflikt unutar svojih obiteljskih i radnih uloga, zadovoljstvo njihovim životom i poslom se smanjuje. Uz to, profesionalna dobrobit se smanjuje povećanjem radno-obiteljskog konflikta. U okviru istraživanja koji uzimaju u obzir prethodne antecedente i ishode dvaju tipova konflikata, dobiveni su slični rezultati u istraživanjima s ispitanicima iz različitih dijelova svijeta, npr., izraelski računalni radnici i odvjetnici (Cinamon i Rich, 2002b) i izraelske majke mlađe djece (Rosenbaum i Cohen, 1999); udate medicinske sestre, menadžerice i socijalne radnice iz Hong Konga (Chiu, 1998); profesionalke i menadžerice iz Kanade (Beatty, 1996); njemački radnici (Geurts, Kompier, Roxburgh i Houtman, 2003) i u internacionalnoj studiji (Spector i sur., 2004) što ukazuje na to da su ovi konflikti univerzalni fenomeni. 14

1.5.4. Smjenski rad, konflikt radne i obiteljske uloge i obiteljski i društveni život Budući da su članovi obitelji međuovisni, posljedice stresa i konflikata osjetit će se kroz cijelu obiteljsku mrežu i događaji ili nestabilnosti koje se odvijaju u jednom dijelu ove mreže izazvat će negativne efekte na sve njene dijelove. Stoga, u slučaju zaposlenih roditelja, zahtjevi posla i obitelji će utjecati ne samo na roditelje već i na sve članove obitelji. U jednom istraživanju (Allan, Loudoun i Peetz, 2007) dobiveno je da vrlo naporni poslovi s niskom kontrolom rada, niskom razinom podrške i visokim opterećenjem umanjuju i kvantitetu i kvalitetu obiteljskog vremena jer se radnici ne osjećaju sposobnima sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Radnici se oporavljaju od vremena provedenog na poslu i stoga su emocionalno nedostupni svojoj obitelji, ne samo zbog dugih radnih sati nego i zbog stresa koji trpe na poslu i negativnih emocionalnih stanja koje 'nose' kući. Repetti i Wood (1997) su pokazali da radni stresori mogu imati najsnažniji utjecaj na svakodnevno roditeljsko ponašanje. Majke u ovom istraživanju su imale tendenciju da reagiraju na povećanje radnih stresora emocionalnim povlačenjem (npr., manje razgovora, manje pokazivanje osjećaja). Almeida i McDonald (1998) su pronašli da su tenzije između roditelja i adolescentnog djeteta porasle kad su majke i očevi doživljavali visoke razine radnog i obiteljskog stresa. Radni stres se uvijek pokazuje kao faktor koji djeluje na prirodu i kvalitetu interakcije roditelja i djeteta. Često različiti aspekti roditeljeva posla koji utječu na dobrobit roditelja mogu biti korelirani sa stanjem u obitelji i djelovati na ponašanje djece i njihovu dobrobit. Na primjer, Perry-Jenkins i Gillman (2000) izvještavaju da stresori s posla negativno utječu na vezu između roditelja i djeteta i na djetetovo ponašanje. Johnson i Mash (1989; prema Cinamon i sur., 2007) ispitali su na uzorku zaposlenih roditelja percepciju kvalitete interakcije između njih i njihove djece, te percepciju načina na koji provode vrijeme sa svojom djecom nakon posla. Obuhvaćene su sljedeće dimenzije: umor, snaga, interes, pažnja, strpljenje, pažljivost, usmjerenost na dijete i djetetove potrebe, raznolikost aktivnosti i zadovoljstvo postojećim odnosom s djetetom. Ove su dimenzije relevantne u kontekstu teoretskih pristupa koji konceptualiziraju interakciju roditelja i djeteta kao ključan faktor u razvoju djeteta, a rezultati istraživanja pokazuju da posao utječe na kvalitetu obiteljske interakcije (Crouter, MacDermid, McHale i Perry-Jenkins, 1990). Sve je veći broj istraživanja koja se bave odnosom između karakteristika radnog vremena pojedinca i njihovog utjecaja na obiteljski život. Radni raspored može utjecati na obitelji i društvene aktivnosti radnika. Iako smjenski rad može imati prednosti za organiziranje vanradnih aktivnosti, povezivan je s većim brojem suprotnih efekata kao što su veće bračno nezadovoljstvo, više konflikata u obitelji, više emocionalnih problema i niži 15

školski uspjeh kod djece (npr., Staines i Pleck, 1983). Uobičajena društvena događanja imaju tendenciju da se zbivaju tijekom tradicionalnog dnevnog ciklusa, što djeluje marginalizirajuće na smjenske radnike (Henderson i Burt, 1998) i dovodi do poteškoća u strukturiranju obiteljskih i društvenih interakcija (Knutson i sur., 1986; Simon, 1987; prema Wilson i sur., 2007). Radno vrijeme smjenskom radniku često otežava ili onemogućava sudjelovanje u kućanskim, obiteljskim i slobodnim aktivnostima u vremenu u kojem bliske osobe kao što su članovi obitelji i prijatelji provode te aktivnosti (Colligan i Rosa, 1990). Ovo je posebice opaženo ako žive s djecom školske dobi, budući da se društvene aktivnosti obično organiziraju tijekom dnevno-usmjerenog ritma opće i školske populacije. Vremenski pritisak može postati konstantan problem u pokušaju smjenskih radnika da organiziraju svoje vrijeme u skladu s vremenom drugih članova obitelji (npr., školskih i kućanskih zadataka) i u dostupnosti raznih usluga (npr., prijevoz, kupovina, vrijeme rada uredskih službi). Ovi vremenski pritisci negativno djeluju na obrazovanje djece, bračnu i roditeljsku ulogu i interpersonalne veze (Costa, 2003; Loudon and Bohle, 1997). U istraživanju Fenwicka i Tausiga (2001) dobiveno je da su samo rasporedi koje uključuju rad vikendom korelirani s većim stupnjem obiteljskog konflikta. Jedno od najopsežnijih ranijih ispitivanja na ovom području proveli su Mott i sur. u Engleskoj (1965; prema Vizek-Vidović, 1990). Oni su uspoređivali radnike u različitim poduzećima, koja su se bavila proizvodnjom sličnih proizvoda, a unutar svakog poduzeća usporedno su ispitivali radnike u rotirajućim i fiksnim smjenama. Ispitivanje je obuhvatilo 1045 radnika u proizvodnji i 660 njihovih supruga. Primjenjeni su upitnici i utvrđeno je da se najveće poteškoće javljaju u vezi s večernjim socijalnim aktivnostima. Rezultati su također pokazali da je smjenski rad negativno povezan s efikasnošću usklađivanja i rješavanja obiteljskih i poslovnih problema, te da se u obiteljima čiji članovi rade u popodnevnim ili noćnim smjenama javlja znatno više trzavica i napetosti. Istovremeno je ustanovljeno da smjenski rad ne utječe bitno na stupanj bračne i obiteljske sreće. U pogledu širih društvenih kontakata ustanovljeno je da radnici u rotirajućim smjenama imaju znatno manje prijatelja od ostalih radnika. Small i Riley (1990) pronašli su da poteškoće oko usklađivanja radnih i obiteljskih zahtjeva mogu utjecati na slobodne aktivnosti, upravljanje kućanstvom i odnosima između roditelja i djeteta. Konflikti uloga i/ili preopterećenost ulogama stvaraju osjećaj osobne ili društvene ambivalentnosti ili podvojenosti zbog želje za vlastitom uspješnošću u svim ulogama. Istraživači Connidis i McMullin (2002) ambivalentnost koju stvara situacija radnoobiteljskog konflikta promatraju kao svojstvo same socijalne strukture, a pokušaji rješavanja 16

problema ambivalentnosti u interakciji članova obitelji mogu rezultirati solidarnošću ako se uspješno riješi ili konfliktom ako se ne riješi. Unatoč tome, malo je studija ispitalo veze između radno-obiteljskog konflikta i prirode interakcija između zaposlenih roditelja i njihove djece. U istraživanju Cinamona i sur. (2007) dobivene su negativne korelacije između razine tog konflikta i radnikove percepcije kvalitete interakcije sa svojim djetetom. Slično tome, konflikt radne i obiteljske uloge, posebice konflikt obitelj-rad, je povezan sa subjektivnim osjećajem obiteljskog stresa, nezadovoljstvom u obitelji i neučinkovitošću u bračnim i roditeljskim funkcijama (Frone i sur., 1997). Za žene negativni uvjeti na poslu korelirani su s percepcijom manjeg zadovoljstva obiteljskim odnosima i manjom obiteljskom kohezijom (Coverman, 1989). Prema Bloomovom modelu (1985; prema Schaie i Willis, 2001) domena kvalitete obiteljskog života ima tri dimenzije: kohezija, donošenje odluka i zadovoljstvo. Prema Bloomu kohezija predstavlja emocionalne veze i kontakt koji članovi obitelji imaju jedno s drugim. Zbog nemogućnosti usklađivanja radnih i obiteljskih zahtjeva će doći do smanjenih fizičkih i psihičkih mogućnosti pojedinca da održi te veze i koheziju unutar obitelji. Donošenje odluka prema Bloomu (1985; prema Schaie i Willis, 2001) odnosi se na proces evaluacije u odabiru ili otkrivanju alternativa. Donošenje odluka, posebice demokratsko/konsenzualno, može zahtijevati dosta vremena i energije, kojih zaposleni roditelji imaju manjak. Zadovoljstvo s obitelji je prema Bloomu (1985; prema Schaie i Willis) pojedinčeva pozitivna ili negativna procjena obiteljskog života. Razumljivo je da će, zbog multiplih zahtjeva i stresa, napori da se usklade radne i obiteljske uloge utjecati na radnikovu procjenu zadovoljstva s obitelji. U istraživanju Weigela i sur. (1995) dobiveno je da je stres povezan s konfliktom radne i obiteljske uloge imao negativne efekte na sva tri navedena aspekta kvalitete obiteljskog života. Važno je napomenuti da rezultati istraživanja ukazuju na ključnu ulogu kognitivne procjene situacije pri javljanju stresnih reakcija. Drugim riječima, subjektivni pokazatelji efekata rada u smjenama i dugim radnim satima općenito su bolji prediktori ishoda takvog rada na zdravlje i kvalitetu življenja od samog podatka o vrsti organizacije smjena i broju radnih sati (Barnett, 2004), pa se isto treba uzeti u obzir kod ispitivanja odnosa smjenskog rada i konflikta radne i obiteljske uloge jer se pojedinci razlikuju u razini tolerancije na smjenski rad. 17

1.6. Socijalna podrška Jedan od osnovnih faktora za koji se utvrdilo da utječe na ishode smjenskog rada i konflikta radne i obiteljske uloge, pa tako i na sam odnos smjenskog rada i konflikta radne i obiteljske uloge, je socijalna podrška. Socijalna podrška se definira kao skup beneficija koje za pojedinca proizlaze iz bliskih odnosa s drugim ljudima, a koje mu, među ostalim, pomažu da se nosi sa stresnim i kriznim događajima u životu (prema Petz, 1992). Manifestira se na nekoliko različitih razina: a) u konkretnim akcijama (instrumentalna podrška), npr. u obavljanju nekoliko poslova umjesto osobe u krizi; b) u emocionalnoj podršci, u vidu utjehe i razumijevanja; c) u pružanju mogućnosti za socijalnu usporedbu i u poticanju samopoštovanja pojedinca suočenog sa životnim poteškoćama. Iako vrste i specifični efekti socijalne podrške mogu varirati kroz različite studije, istraživanja su općenito potvrdila povoljan učinak socijalne podrške. Velik broj istraživača sugerira da je socijalnu podršku vjerojatno najbolje gledati kao sredstvo za reduciranje doživljaja stresa (Cohen i Wills, 1985; Fenlason i Beehr, 1994; Carlson i Perrewé, 1999). Konkretno, pokazalo se da da su izvori socijalne podrške, a posebice percepcija dostupnosti socijalne podrške važni u suočavanju pojedinca sa stresom, reducirajući percipiranu stresnost uloga, vremenskih zahtjeva i konflikta radne i obiteljske uloge (Pisarski, Bohle i Callan, 1998; Pisarski, Lawrence, Bohle, Gallois i Watson, 2005; prema Lawrence, 2005). Pokazalo se da su ti efekti reduciranja stresa uglavnom povezani sa specifičnom domenom. Naime, socijalna podrška od članova obitelji najviše utječe na reduciranje obiteljskog stresa, a socijalna podrška na poslu na reduciranje stresa na radnom mjestu (Ayree i Luk, 1996; Frone, Yardley i Markel, 1997; Parasuraman, Greenhaus i Granrose, 1992). Utvrđeno je, također, da socijalna podrška može povećati zadovoljstvo i dobrobit partnera koji rade (Parasuraman i sur., 1992). Istraživanja čak pokazuju da socijalna podrška može utjecati na smanjenje mortaliteta kroz povoljne promjene u kardiovaskularnom, endokrinom i imunološkom sustavu (Uchino, Cacioppo i Kiecolt-Glaser, 1996). Socijalna podrška na poslu može se promatrati kao sredstvo koje poboljšava i izvedbu i profesionalnu dobrobit. Konkretno, socijalna podrška na poslu može djelovati u reduciranju stresa koji radnici doživljavaju zbog konflikta rada i obitelji. Istraživanja su pokazala da zaposlenici koji primaju socijalnu podršku od suradnika i nadređenih uglavnom doživljavaju manje konflikta između radne i obiteljske uloge (Erdwins, Buffardi, Casper i O'Brien, 2001; Frone i sur., 1997; Thomas i Ganster, 1995). Istraživanja pokazuju da postoji pozitivna korelacija između socijalne podrške i zadovoljstva poslom (Carlson i Perrewé, 1999; 2002) i, 18

konkretnije, pokazuju da socijalna podrška od strane suradnika i nadređenih doprinosi zadovoljstvu poslom (Dunseath, Beehr i King, 1995; Parasuraman i sur., 1992; Thomas i Ganster, 1995). Dakle, povoljni efekti socijalne podrške u profesionalnoj domeni, posebice podrška u vezi obiteljskih problema, često su povezani s manje obiteljskog konflikta i većim zadovoljstvom na poslu (Gottlieb, Kelloway i Martin-Matthews, 1996). U već spomenutom istraživanju Yildirima i Aycana (2008) multiplim regresijskim analizama je dobiveno da socijalna podrška od nadređenog ne moderira odnos između zahtjeva posla (težine posla i radnog vremena), konflikta rad-obitelj i zadovoljstva poslom i životom, već da se može smatrati glavnom varijablom koja direktno utječe na konflikt rad-obitelj i zadovoljstvo poslom. Jedan oblik podrške od nadređenog može biti i prebacivanje radnika iz smjenske organizacije rada u nesmjensku. Međutim, na temelju ubrzanih društvenih promjena koji smjenski rad čine nužnim može se pretpostaviti da je organizacijski usmjerena strategija primarne intervencije uklanjanjem smjenskog rada od male praktične vrijednosti. Iako su mnoge organizacije u mogućnosti da smanje negativne aspekte smjenskog rada zamjenjujući rotacijske s permanentnim smjenama (Tepas, 1993; prema Wilson i sur., 2007), neka istraživanja pokazuju da velik broj negativnih ishoda, posebice onih obiteljskih, nakon takve intervencije ostaju negativni za sve tipove smjenskog rada. Socijalna podrška u obitelji se u istraživanjima pokazala kao sredstvo koje smanjuje konflikt rada i obitelji kod pojedinaca (Aryee, 1992; Aryee, Luk, Leung i Lo, 1998; Greenberger i O'Neil, 1994). Pokazalo se da su veće razine emocionalne i instrumentalne socijalne podrške od partnera i obitelji povezane s manjom vjerojatnošću doživljavanja konflikta obitelj-rad (Adams, King i King, 1996; Parasuraman, Purohit, Godshalk i Beutell, 1996; Frone i sur., 1997). Ovo su pokazala i istraživanja provedena na medicinskim sestrama (Patel i sur., 2008). Neki istraživači nalaze da su zaposlenici s visokim stupnjem obiteljske podrške zaštićeniji od loših utjecaja konflikta radne i obiteljske uloge, kao što je smanjeno zadovoljstvo poslom, od onih s niskim stupnjem obiteljske podrške (Gottlieb i sur., 1996; MacEwan i Barling, 1998; Patel i sur., 2008). Nadalje, pokazalo se da adekvatna podrška od strane prijatelja i obitelji poboljšava adaptabilnost i toleranciju na smjenski rad (Loudon and Bohle, 1997; Walker, 1985), a to su dva faktora koja se prelijevaju na zadovoljstvo poslom i percipiranu ravnotežu poslovnog i života općenito. Na primjer, obitelj može pokazati podršku smanjujući konflikt radne i obiteljske uloge (i čestinu konflikta obitelj-rad) restrukturirajući obroke i društvene i obiteljske aktivnosti prilagođavajući ih smjenskom radniku (Bohle i Tilley, 1998; Grzywacz, 2007). Uz to, imajući razumijevanje i podršku obitelji, te održavajući 19

kontakte s obiteljima drugih smjenskih radnika ne umanjuju se samo praktični tereti već i aspekti percipirane socijalne marginalizacije i konflikta uloga (Pisarski i sur., 2002). Nadalje, utvrđeno je da socijalna podrška u obitelji (ona od strane bračnog partnera i ostalih članova obitelji) vodi do većeg općeg zadovoljstva životom (Carver i Jones, 1992; Frone i sur, 1997). U istraživanju Carlson i Perrewé (1999) dobivena je značajna pozitivna korelacija između socijalne podrške u obitelji i one na poslu. Ovim se sugerira da je socijalna podrška iz obiteljske domene negativno povezana s konfliktom obitelj-rad i pozitivno povezana sa zadovoljstvom u obitelji. 20

2. CILJ ISTRAŽIVANJA Rezultati brojnih ispitivanja upućuju na to da nema razlike u vrsti stresora na radu između muškaraca i žena, osim kod zaposlenih žena koje visoko vrednuju svoje zaposlenje, te konflikt između posla i obiteljskog života navode kao najčešći razlog stresa na radu. Međutim, vrlo je malo istraživanja na ovom području u društvima kao što je naše, gdje je još uvijek izražena tradicionalna uloga žene, što bi u osnovi moglo povećati rizik da profesionalna uloga bude u konfliktu s ulogom majke i kućanice. Ako posao žene uključuje i rad u smjenama, koji općenito govoreći negativno utječe na različite aspekte življenja, te uzrokuje zdravstvene probleme, kao što su poremećaji spavanja, umor, smanjen učinak, poremećaje obiteljskih i društvenih odnosa, itd., konflikt radne i obiteljske uloge bi se mogao dodatno povećati. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati konflikt radne i obiteljske uloge kod žena koje rade u smjenama. 21