Sveučilište u Zadru Odjel za informacijske znanosti Knjižnične usluge za beskućnike Diplomski rad Studentica: Ivana Galzina Mentor: dr. sc. Stričević, Ivanka izv. prof. Zadar, 2013.
SADRŽAJ 1. Predgovor... 5 2. Uvod... 6 3. Društvena isključenost... 8 3.1. Pojmovne odrednice... 9 3.2. Vrste društvene isključenosti s obzirom na čimbenike... 11 3.2.1. Beskućnici kategorija društveno isključenih... 12 3.2.2. Ostvarivanje ljudskih prava i prava zapošljivosti... 14 3.2.3. Značenje i razlozi beskućništva... 15 3.2.4. Potrebe beskućnika... 16 4. Narodne knjižnice djelovanje za zajednicu... 17 4.1. Cjeloživotno učenje... 18 4.2. Knjižnične usluge za beskućnike... 21 4.3. Primjeri knjižničnih usluga za beskućnike... 23 4.3.1. San Francisco Library... 23 4.3.2 Free Library of Philadelphia... 24 5. Istraživanje mogućih koncepata knjižničnih usluga za beskućnike... 25 5.1. Cilj istraživanja... 25 5.2. Istraživačka pitanja... 25 5.3. Metodologija... 26 5.3.1. Metoda... 26 5.3.2. Uzorak... 28 5.3.3. Instrumenti... 28 5.3.4. Tijek istraživanja... 28 5.4. Rezultati i rasprava... 30 5.4.2. Studija slučaja- Zagreb... 30 5.4.3. Studija slučaja Zadar... 36 5.5. Zaključak o dobivenim rezultatima... 39 6. Smjernice za knjižnične usluge za beskućnike temeljna načela... 41 6.1. Uvod... 41 6.2. Pružanje usluga beskućnicima... 41 6.3. Suradnja s ostalim institucijama... 41 6.4. Komunikacija s korisnicima... 42 6.5. Zaustavljanje prepreka u korištenju knjižničnih usluga... 42 6.6. Knjižnična građa za beskućnike... 42 6.7. Radionice za beskućnike... 43 6.8. Način pružanja knjižničnih usluga... 43 6.9. Predstavljanje knjižničnih usluga za beskućnike... 44 2
7. Zaključak... 45 8. Literatura... 47 9. Bilješke... 50 10. Popis tablica... 55 11. Prilozi... 56 3
Sažetak U okviru svoje društvene uloge narodne knjižnice otvaraju svoja vrata beskućnicima kako bi se problem društvene isključenosti djelomično suzbio ili uspio otkloniti. Cilj je knjižnica društveno isključenim osobama putem uključivanja u svoje programe omogućiti pristup informacijama i dati priliku stjecanja znanja i socijalnih vještina, što bi u konačnici dovelo do proširenja njihove društvene mreže i otvorilo put kvalitetnijem načinu života. U ovom radu prikazuju se knjižnične usluge za beskućnike, njihove potrebe i načini na koje knjižnice mogu odgovoriti na te potrebe. Stoga je provedeno istraživanje s beskućnicima iz Zagreba koji koriste knjižnične usluge i beskućnicima iz Zadra koji nisu upoznati s knjižničnim uslugama. Rezultati istraživanja pokazuju da beskućnici postaju aktivniji korisnici kada im narodne knjižnice ponude svoje usluge. Ključne riječi: društvena isključenost, narodne knjižnice, beskućnici, knjižnične usluge 4
1. Predgovor Ovim radom željelo se uvidjeti kako narodne knjižnice djeluju i što čine za društveno najisključeniju skupinu kao što su beskućnici. Rad se sastoji od šest dijelova. Prvi i drugi dio daju uvod u problematiku. Treći dio rada objašnjava što danas znači društvena isključenost i kako je mnogi shvaćaju, poistovjećuje li se sa siromaštvom i koliko odstupa od samog pojma siromaštva. Zatim se prikazuju uzroci i posljedice beskućništva te na kraju i same potrebe beskućnika. Narodne knjižnice sljedeća su cjelina koja govori o misiji knjižnica te današnjoj sve većoj potrebi i želji za integracijom u društvu i djelovanjem društva kao jedne potpune cjeline u pružanju pomoći onima kojima je to najpotrebnije. U tom dijelu daje se uvid u knjižnične usluge za beskućnike i uvode se primjeri koji se odnose na praksu u Sjedinjenim Američkim Državama odnosno primjeri koji imaju pozitivne rezultate u radu s beskućnicima, to jest pozitivne učinke na živote beskućnika. Peti dio predstavlja samo istraživanje u kojem se istražuje rad knjižnica s beskućnicima u Zagrebu i svakodnevni život beskućnika u Zadru koji ne koriste usluge knjižnice. Pomoću kvalitativnih metoda pokušalo se utvrditi koje to knjižnične usluge najviše odgovaraju beskućnicima i na koji im način približiti i ponuditi te usluge. Posljednji dio donosi smjernice odnosno temeljna načela knjižničnih usluga za beskućnike nastalih na temelju teorijskog dijela rada i rezultata provedenog istraživanja. 5
2. Uvod We think sometimes that poverty is only being hungry, naked and homeless. The poverty of being unwanted, unloved and uncared for is the greatest poverty. We must start in our own homes to remedy this kind of poverty 1 Istina je da danas ima sve više ljudi koji nemaju osnovne potrebe za život. Sve više se raspravlja o tome je li to njihova osobna greška ili posljedica njihovog načina života. Uzročno-posljedični razlozi koji pojedince dovode do teških uvjeta života, nas vode do različitih životnih priča. Problemi beskućništva u skandinavskim zemljama smatraju se ozbiljnim društvenim problemom stoga one provode visok stupanj preventive. Europske zemlje posvećuju posebnu pažnju kako bi se osigurala adekvatna podrška s ciljem izlaska iz beskućništva, dok je pojam beskućnika u domaćem zakonodavstvu uveden tek 2011. godine. Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja beskućnika, pružatelj usluge privremenog smještaja, centar za socijalnu skrb i lokalna zajednica dužni su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za osiguravanje njegovog prebivališta i ponovnog uključivanja u svakodnevni život lokalne zajednice. 2 Beskućnici su uglavnom evidentirani kao trajni korisnici prava i pomoći u sustavu socijalne skrbi, ali ta prava služe samo za one s urednom osobnom dokumentacijom. Beskućništvo upozorava društvo da neki ljudi nisu u stanju zadovoljiti osnovne životne potrebe te da im je potrebna pomoć. Novija djelatnost narodnih knjižnica jest pružanje knjižničnih usluga beskućnicima. Knjižnice počinju djelovati na lokalnoj razini ne samo u pružanju znanja, već pomažu svojoj zajednici u stvaranju stabilnijeg društva. 1 Mother Teresa of Calcutta quotes. URL: http://thinkexist.com/quotation/we_think_sometimes_that_poverty_is_only_being/216176.html (2012-10-30) Prema izravnom prijevodu autorice rada: Mi ponekad mislimo da siromaštvo znači samo biti gladan, gol i bez kuće. Biti neželjen, nevoljen i nezaštićen jest najveće siromaštvo. Moramo započeti u vlastitim domovima kako bismo otklonili takvo siromaštvo. 2 Zakon o socijalnoj skrbi. // Narodne novine 33/12. URL: http://www.zakon.hr/z/222/zakon-o-socijalnoj-skrbi (2012-10-30) 6
Praksa rada s beskućnicima u Sjedinjenim Američkim Državama odvija se već tridesetak godina, dok je Hrvatska tek u začeću takvog djelovanja. Beskućnici su dio skoro svake knjižnične zajednice pa ipak mali broj knjižnica razvija programe i usluge namijenjene toj populaciji. Početna pretpostavka rada jest da usluge i programi namijenjeni beskućnicima trebaju činiti sastavni dio ponude svake knjižnice kako bi ona doprinijela osiguravanju jednakog pristupa knjižnici svim građanima te radila na uključivanju socijalno osjetljivih skupina društva. 7
3. Društvena isključenost U suvremenom svijetu društvo se može dijeliti na društveno isključene i neisključene osobe. Velik broj osoba živi u siromaštvu, bez prihoda, bez imovine i sredstava za realizaciju osnovnih životnih potreba. Koncept isključeni noviji je pojam koji se počeo koristiti u Francuskoj šezdesetih godina. Međutim, pojam društveno isključene osobe u 1989. godini postaje sastavnim dijelom Europske socijalne povelje 3 temeljnog dokumenta Vijeća Europe o socijalnim pravima. Socijalna povelja je dopunjena i izmijenjena 1996. godine, kada je uvedeno novo pravo 'pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti'. 4 Još uvijek nije sasvim jasno jesu li pojmovi društveno isključeni i siromaštvo jednoznačni, višeznačni ili konceptualno različiti. Konceptualni prelazak od pojma siromaštva prema pojmu socijalne isključenosti tumači se kao promjena u perspektivi: od statičkog prema dinamičkom pristupu, od jednodimenzionalnog prema višedimenzionalnom pristupu, od distribucijskih prema relacijskim pitanjima, od isticanja individualnih i kućanskih resursa prema naglašavanju resursa lokalne zajednice, od kontinuuma nejednakosti prema katastrofičnoj rupturi u socijalnom tkivu. 5 Društvena isključenost jest svakako novi pojam, međutim što ona predstavlja? Ranjeni iskustvom napuštenosti, muškarci i žene našeg doba sumnjaju da su pijuni u tuđoj igri, nezaštićeni od poteza koje povlače veliki igrači te da ih se lako odreći i namijeniti smetlištu kad god ih veliki igrači više ne smatraju profitabilnima. Bilo to u svijesti bilo u podsvijesti, muškarci i žene našeg doba progoni sablast isključenosti. 6 Smatra se da je vlast uključila novi pojam društveno isključene osobe kako bi opravdale smanjivanje socijalne pomoći pod izgovorom da 'isključene' uključe u društvo. Što predstavlja društvenu isključenost, što je uzrokuje i koja su rješenja? 3 Europska socijalna povelja. URL: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/socialcharter/presentation/escrbooklet/croatian.pdf (2012-11-19) 4 Usp.Tomić, Velinka. Siromaštvo i socijalna isključenost - osnovne definicije i indikatori. // Sociološka luča, 1/2(2007.), str. 151. 5 Šućur, Zoran. Koncept socijalne isključenosti. // Revija socijalne politike 2, 3(1995.). URL: http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp (2012-09-26) 6 Bauman, Zygmunt. Identitet: razgovori s Benedettom Vecchijem. Zagreb: Naklada Pelago, 2004. Str. 43. 8
3.1. Pojmovne odrednice Ideja društvene isključenosti nije pružila puno različitosti u odnosu na pristup siromaštva. Autorica Šporer smatra da [ ] društvena isključenost zapravo predstavlja stare koncepte siromaštva, nejednakosti, lumpenproletarijata i donje klase, samo izrađene novim riječima. 7 Uzroci su isključenosti višestruki iako ih možemo tražiti u različitim oblicima siromaštva. Nolan i Whelan 8 naglašavaju da pojam društveno isključenje umjesto siromaštva ističe jaz aktivnih aktera i onih na margini društva, odnosno da je to proces promjene, a ne fiksirana situacija. Pod tim se podrazumijeva da osobe ne moraju biti nužno siromašne već isključene u nekim segmentima zajednice gdje pojmom društveno isključeni naglašavamo odnosno potičemo na sudjelovanje u područjima iz kojih su pojedinci isključeni (na primjer, pohađanje škole, zaposlenje ). Pojedinci mogu sudjelovati u nizu aktivnosti u lokalnoj zajednici, ali isto tako mogu biti isključeni iz niza drugih aktivnosti kao što su političke ili ekonomske institucije. Autori poput Matkovića i Štulhofera 9 smatraju da društvenu isključenost treba razumjeti kao razmjerno trajnu, višestruko uvjetovanu i višedimenzionalnu prikraćenost pojedinca, da isključeni nemaju mogućnost izbora, kao što je školovanje i zdravstvo, da nisu u situaciji koju mogu olako mijenjati već izlaze teško iz nje i postaju odbačeni dio društva. Siromaštvo i isključenost se ne poistovjećuje, već se siromaštvo definira kao jedna od pojava društvene isključenosti. Socijalna isključenost ne mora nužno ići sa siromaštvom, niti siromaštvo mora rezultirati procesom isključivanja. Stoga, zamjena termina siromaštva terminom isključenosti u raspravama o europskoj socijalnoj politici nije posve opravdana. Da bi socijalna politika usmjerila svoje instrumente na rizične grupe i spriječila da siromaštvo završi marginalizacijom i ograničenom socijalnom participacijom, izgleda razumno zadržati oba pristupa: i siromaštvo i socijalnu isključenost. 10 Ovdje opet dolazimo do zaključka da se siromaštvo može objasniti ili sagledati s nekog jednostavnijeg kuta u kojem osoba nema osnovna sredstva za život i potrebni su joj resursi poput hrane, vode, odjeće dok je isključenost razgranati pojam koji ima višeslojno značenje. (vidi Tablicu 1). Dakle, dok se siromaštvo promatra s aspekta konkretnih obilježja i stanja, 7 Šporer, Željka. Koncept društvene isključenosti. // Društveno istraživanje: časopis za opća društvena pitanja 13, 1-2(2004), str. 174. 8 Usp. Haralambos, Michael. Sociologija: teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing, 2002. Str. 304. 9 Usp. Matković, Teo.; Štulhofer, Aleksandar. Istraživanja socijalne isključenosti empirijska analiza socijalne isključenosti. // Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost. Zagreb: UNDP, 2006. Str. 1. 10 Šućur, Zoran. Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija // Revija za sociologiju 35, 1-2(2004.), str. 59. 9
društvena isključenost je višedimenzionalna i zahvaća sve aspekte odnosno različita stanja i obilježja koja utječu na isključenost, npr. različiti politički izbor. Tablica 1. Konceptualizacija siromaštva i socijalne isključenosti 11 Temeljne postavke Referentni okvir Obilježja Dimenzije socijalne nejednakosti Siromaštvo Niski dohodak kao nelegitimni oblik nejednakosti Jednakost/nejednakost Distribucija resursa Minimalni dohodak Jednodimenzionalnost Stanje Bavi se strukturnim faktorima Vertikalna Distributivna Socijalna isključenost Ograničene šanse u realizaciji formalne socijalne participacije ugrožavaju socijalnu stabilnost Biti dio društva/ili ne biti Socijalna participacija / integracija Socijalna prava Multidimenzionalnost Kumulativni proces Bavi se strukturnim faktorima + individualna percepcija Polarizirana (unutra/izvan) Distributivna + participativna Indikatori Dohodak Različiti: ekonomski, socijalni, kulturni, politički 11 Isto. Str. 5-6. 10
3.2. Vrste društvene isključenosti s obzirom na čimbenike Upravo ta višedimenzionalnost koncepta društvene isključenosti zbunjuje utoliko jer se ne razumije točnost njenog značenja i ne shvaća se spadaju li u to osobe koje imaju doticaj s društvom ili ga uopće ne smiju imati kako bi se smatrali isključenima. Kad se govori o prelasku pojma siromaštva k pojmu društvene isključenosti možemo reći da raspolažemo s različitim stupnjevima društvene isključenosti. Kako bismo bolje razumjeli ili razjasnili sam pojam prikazali smo sljedeću tablicu. Tablica 2. Tipologija društvene isključenosti 12 Sudjelovanje u društvenim institucijama visoko nisko Sudjelovanje u zajednici visoko 1. potpuna uključenost 3. isključenost iz društvenih institucija nisko 2. isključenost iz zajednice 4. potpuna isključenost Ovdje se očituje društvena isključenost koja se zatim dijeli na institucionalnu isključenost, isključenost zajednice i potpunu isključenosti. Ona o kojoj društvo treba najviše brinuti jest potpuna isključenost iz razloga što te osobe nisu u mogućnosti ili stanju same steći ponovnu integraciju u društvo. Osoba je društveno isključena ukoliko ne sudjeluje u glavnim djelatnostima zajednice. Polazimo od toga da je zaposlenje bitna stavka u životu svake osobe kako bi mogla djelovati i biti dio društva. Iako danas posao nije jedina stavka koji osobu isključuje može se reći da je najčešći uzrok toga. Društvena i kulturna izoliranost koja znači izostanak djelovanja u nekoj udruzi, religijskoj zajednici ili uopće bivanje sudionikom neke skupine također dovodi do isključenosti. Zdravstvena izoliranost također je jedan od faktora gdje pojedinac nije u mogućnosti biti aktivni sudionik društva. Isto tako može se reći da dob, obrazovanje i mjesto boravka (ruralna ili urbana sredina) znatno utječu na razinu društvene isključenosti pojedinca u zajednici ili šire. Najugroženije skupine su umirovljenici, bolesni, nezaposleni, samohrani roditelji i etničke manjine. Time se žele istaknuti osobe koje imaju jako mala, ili nemaju, financijska primanja, mali stupanj obrazovanja i loše uvjete življenja. Oni teže stječu kontrolu nad svojim životima, odnosno prihvaćaju svoj neuspjeh kao jedini 12 Šporer, Željka. Nav. dj., str. 180. 11
izlaz. Ovim radom želi se istaknuti sloj društva koji je potpuno isključen. Najranjivija skupina društveno isključenih i siromašnih jesu beskućnici. 3.2.1. Beskućnici kategorija društveno isključenih Tko su beskućnici? Često kad se susretnemo s beskućnikom na ulici okrenemo glavu u nadi da to nismo uopće vidjeli ili ga pogledamo s gnušanjem. Većina ljudi boji se uopće sresti s takvom osobom jer misle da će ih napasti ili opljačkati. Odakle potječe ta misao ili stigmatizacija odnosno obilježavanje nekoga kao negativne ili opasne osobe? U Americi krajem 18. stoljeća se pojavljuju prve skupine nastanka beskućnika odnosno u to vrijeme su se nazivali teški prosjaci i skitnice. Pojavom industrijalizacije i urbanog razvoja 1820-ih godina broj beskućnika se znatno povećao, to jest velik broj je skitao od mjesta do mjesta u potrazi za poslom. Kasnije, poslije Prvog svjetskog rata sve veći broj ljudi postaju beskućnici, a razlozi su nezaposlenost, prirodne katastrofa, posljedice rata i bolest. 13 Može se zaključiti da se do danas nije mnogo toga promijenilo jer su razlozi isti samo su drugačije upakirani. Beskućništvo se javlja među obiteljima s djecom i pojedincima, u ruralnim sredinama kao i velikim gradovima. Ovisno o okolnostima, dugotrajnost beskućništva može varirati od dana do godine. Osobe relativno dugo ostaju u statusu beskućnika zato što se beskućništvo doživljava kao problem privremenog stanja, a borba da se izađe iz njega ovisi upravo o tom pojedincu. Vrlo je teško utvrditi koliko beskućnika postoji u svijetu, jer zemlje imaju različite pravne definicije za beskućništvo. Prirodne katastrofe i građanski nemiri kompliciraju samu sliku o tome te je teško reći broj osoba koje svakodnevno žive na ulici. Brojevi koji se spominju u socijalnim službama, odnosno broj onih koji koriste prenoćišta nije realan, naime smatra se da je ta brojka mnogo veća. Različite zemlje i različite socijalne organizacije još uvijek raspravljaju o tome koja skupina točno spada u beskućnike. Beskućnici su ljudi koji nemaju doma, pa spavaju u besplatnim skloništima ili na javnim mjestima koji nisu namijenjena za stanovanje. 14 13 Usp. Kusmer, Kenneth L. Down and Out, on the Road: The Homeless in American History. Oxford University press, 2003. URL: http://www.google.hr/books (2012-09-26) 14 Giddens, Anthony. Sociologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2007. Str. 684. 12
Burt 15 smatra ljude beskućnicima ako su ispunili jedan od ova tri uvjeta: - nemaju mjesto stalnog življenja - mjesto spavanja im je prenoćište, hotel koji im je platila socijalna služba ili neadekvatno mjesto kao ulica - spavaju kod prijatelja ili obitelji, ali tamo mogu biti najduže pet dana tjedno Federacija nacionalnih organizacija 16 koje rade s beskućnicima (FEANTSA) kod definiranja i tipologije beskućništva uzima u obzir fizičku, socijalnu i pravnu dimenziju stanovanja te razvija četiri osnovne kategorije: Bez krova nad glavom (ljudi koji žive na ulici i oni koji koriste prenoćišta za beskućnike). Bez doma (ljudi koji žive u hostelima za beskućnike, u privremenom smještaju, skloništima za žene, azilima za strance, privremenim smještajima za radnike imigrante, u zatvorima i medicinskim institucijama te svim ostalim vrstama subvencioniranog i privremenog smještaja) Bez sigurnog stanovanja (ljudi koji privremeno žive sa širom obitelji ili prijateljima, koji nemaju legalno pravo na smještaj koji koriste, koji žive u stanovima iz kojih im prijeti deložacija ili osobe koje žive u stalnoj prijetnji od obiteljskog nasilja). - Bez adekvatnog stanovanja (ljudi koji žive u privremenim i nestandardnim strukturama poput kamp kućica, u zgradama koje su predviđene za rušenje ili neprimjerene za stanovanje kao i smještaj u prenapučenim stanovima). Postoje tri osnovne vrste beskućništva. Haralambos 17 smatra da se privremeno beskućništvo događa kada su pojedinci iseljeni iz svojih domova na neko vrijeme, ali ne ostanu bez krova nad glavom za dugo. To bi moglo biti zbog neke vrste oštećenja njihovog mjesta stanovanja poput požara ili prirodne katastrofe. Indicije beskućništva javljaju se kada osoba gubi svoje mjesto prebivališta. 15 Jencks, Christopher. The Homeless. Harvard University Press, 1995. Citirano prema: Burt, M. R. Over the Edge: The Growth of Homelessness in the 1980s. New York:Russell Sage Foundation, 1992. URL: http://books.google.com/ (2012-09-26) 16 Barbarić, Đordana. Beskućnici: ljudi koji žive, ali ne postoje. Split: Udruga MoSt, 2009. Str. 15. Citirano prema: http://www.feantsa.org/code/en/hp.asp (2012-09-26) 17 Usp. Haralambos, Michael. Nav. dj., Str. 308. 13
Razlog može biti izgubljeni posao ili duži boravak u bolnici, te im je potrebno neko vrijeme da se vrate normalnom životu. Dugotrajno beskućništvo odnosi se na pojedince koji ostaju bez krova nad glavom za dugo vremensko razdoblje i mogu čak i umrijeti kao beskućnici. Oni ne mogu puno učiniti da bi promijenili svoju situaciju, ponekad zbog ovisnosti ili svog zdravstvenog stanja. Neki od beskućnika čak su navikli živjeti ovaj tip života i ne traže načina da poboljšaju svoju situaciju. Beskućnici često ne mogu ostvariti svoja prava na glasovanje i pristupiti osnovnim uslugama. Podržavanjem i ostvarivanjem ljudskih prava i smanjenja stupnja društvene isključenosti treba djelovati preventivno. Iako smo svjesni da svi beskućnici nisu u stanju raditi, odnosno biti stalno zaposleni, potrebno im je pružiti različitu vrstu podrške odnosno ostvariti ili pružiti socijalna i ljudska prava. 3.2.2. Ostvarivanje ljudskih prava i prava zapošljivosti Prihvaćanje sličnosti i razlika među ljudima, učenje kako živjeti s različitošću i kako učiti iz nje dio je civilizacije, društva u kojem obitavamo. Pri prihvaćanju pojedinih grupa, potrebno je voditi računa da se ne izgube razlike i osobnosti kod svakog pojedinca. Najčešća vjerovanja u društvu o beskućnicima je da su oni neradnici i alkoholičari. Takva diskriminirajuća homogenizacija skupine najčešće diskreditira pojedince koji su voljni aktivirati se u društvo na različite načine. Također, važno je napomenuti kako česta ovisnost o alkoholu nije prirodna ni urođena sklonost već društveno uvjetovani način života koji potpuno isključenim osobama često predstavlja jedini bijeg od surove svakodnevnice. Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli (radnik, namještenik, službenik ili drugi radnik) na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili ne članstva u političkoj stranci, članstva ili ne članstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća. 18 Međutim, beskućnici u Hrvatskoj u ostvarivanju svojih prava ne nailaze samo na problem pronalaženja posla već na niz birokratskih prepreka zbog neposjedovanja dokumenata i zbog već spomenute stigmatizacije koja postoji u društvu. 18 Zakon o radu. // Narodne novine, 82/12. URL: http://www.zakon.hr/z/307/zakon-o-radu (2012-09-20) 14
Kako bi mogli raditi, potrebna je izrada dokumenata, a mjesto stalnog prebivališta beskućnici nemaju te zbog takvog sustava ili birokracije u državi beskućnici su lišeni svih prava i ovise o crkvenim i nevladinim organizacijama. Upoznavanjem i prihvaćanjem jedne skupine ili samog pojedinca može se shvatiti i saznati razlog stanja u kojem se osoba trenutačno nalazi. Također, uvidom u sposobnosti osobe pruža se adekvatna prilika za kvalitetniji život, posao ili obrazovanje. Svi beskućnici nemaju iste životne priče, a tako ni razloge zbog kojih se nalaze u beskućništvu. 3.2.3. Značenje i razlozi beskućništva Prilikom rušenja društvenih predrasuda i mogućnosti razumijevanja problema beskućništva potrebno je razumjeti i shvatiti razloge zbog kojih ljudi postaju beskućnici. Mnogi smatraju da su se beskućnici svojom krivicom doveli do situacije da ne posjeduju mjesto stanovanja ili mogućnost kvalitetnijeg života. Mnogi su postali beskućnici zato što su bili zlostavljani, silovani, izrabljivani ili su doživjeli gubitak bliske osobe, izdaju ili odbacivanje. Ne čudi da nitko od njih nije svjesno tražio ili priželjkivao život beskućnika. 19 Također, među beskućnicima velik je broj psihičkih bolesnika koji nemaju potporu obitelji, a ujedno ni države. Oni se ne mogu adekvatno brinuti za sebe što dovodi do društvene isključenosti. Jedan je beskućnik rekao: Kad bih mogao otići iz svijeta beskućnika, učinio bih to već danas. Ali ako odem i opet ne uspijem? Na kraju ću morati otići. Ali ako ostanem beskućnik, imam prijatelje, veze, ljude koje poznajem. Ovo je moj svijet, zašto bih ga odbacio? Vama je to u redu, vi imate druge stvari. Ovo što ja imam, vama ne izgleda bogzna što. Čini se da nemam mnogo izgubiti, ali kad nemate mnogo - zapravo ništa - tada se čini da možete mnogo izgubiti. 20 Uzročnost beskućništva vrlo je slojevit problem gdje Koegel 21 smatra da osoba koja je postala beskućnik nije jedini uzrok svog stanja, već da do beskućništva dovodi niz međusobnih interakcija različitih nepovoljnih životnih okolnosti. Treba uzeti u obzir i činjenice da beskućnici imaju iste potrebe kao i ostali sudionici društva samo su ulozi mnogo veći. Društvo bi trebalo reagirati na potrebe onih koji imaju jako malo ili ništa. 19 Haralambos, Michael. Nav. dj. Str. 332. 20 Isto. Str. 335. 21 Koegel, Paul. Causes of homelessness. URL: http://scholar.google.hr/scholar?q=causes+o+f+homelessness&hl=hr&as_sdt=0&as_vis=1&oi=scholart&sa=x& ei=5eepulhcgs7nsga4w4dwdw&ved=0cb0qgqmwaa (2012-10-30) 15
3.2.4. Potrebe beskućnika Osnovna potreba svakog beskućnika jest krov nad glavom. Tu su jednako osnovne životne potrebe poput hrane, odjeće, higijenskih potrepština, novca i kreveta. Bez tih stavki čovjek ne može danas preživjeti. Danas takve potrebe siromašnima i društveno isključenim osobama pružaju crkve, socijalne službe, udruge te ljudi dobre volje. Beskućnici su specifična grupa, plemena koja je lišena prema sudbini Krova nad glavom. Oni su slikovito dio grada i obično zadovoljni sa svojim životima i pomoći koju su dobili. 22 Beskućnici gube samopoštovanje samom spoznajom da su beskućnici. Njihovo dostojanstvo nestaje, a time i volja za životom. Kako bi vratili svoje dostojanstvo potrebno im je povećati svijest o korisnosti i potrebnosti u zajednici i društvu. Osim institucionalne skrbi, kroz različite projekte: materijalne i savjetodavne pomoći, treba nastojati sveobuhvatnom djelatnošću smanjiti deficite današnjeg društva koji se najviše vide u problemima beskućnika kao što su nedostatak odgovarajućeg smještaja, neostvarena zdravstvena zaštita, nezaposlenost, marginalizacija, PTSP, ovisnost i neriješena osnovna egzistencijalna pitanja. Beskućnici, pored pružene minimalne naknade materijalnih potreba, kao i medicinske pomoći, ostaju rezignirani za odgovorno i socijalno djelovanje. Prijašnja iskustva koja su i dovela pojedince do beskućništva čine ih nesretnim i onesposobljavaju ih za potpunu ostvarenost. Potrebno je djelovati na svim područjima, kao što su osiguranje kvalitetne i stručne podrške i pomoći kroz individualni rad sa stručnjacima kao što su socijalni radnici, psiholozi i drugi. Sveobuhvatnost potreba beskućnika danas ne znači samo krevet i tri dnevna obroka već niz djelovanja kako stručnih osoba tako i javnih institucija koje imaju utjecaj na cjelokupno društvo. Pored zdravstva, socijalnih službi i drugih sličnih državnih institucija s pojavom pojmova globalizacija, integracija, društvo znanja odnosno procesa koji se zbivaju unutar društva, sve više se uključuju kulturne ustanove u rješavanju društvenih problema. Jedne od njih su i narodne knjižnice. Svakako, nije se za čuditi da knjižnice počinju djelovati i u rješavanju društvenih problema iz razloga što one danas imaju velik utjecaj na samu zajednicu. 22 Filipovič Hrast, Maša. Media Representations of Homelessness and the Link to (Effective) Policies: the case of Slovenia // European Journal of Homelessness, 2(2008). URL: http://eohw.horus.be/files/freshstart/european%20journal%20of%20homelessness/ (2012-09-21) 16
4. Narodne knjižnice djelovanje za zajednicu Narodne su knjižnice postale središte mjesta u kojem djeluju. Danas knjižnice pružaju mnogo više od pristupa građi na policama. Knjižnice imaju veliki utjecaj kako na pojedinca tako i na cjelokupno društvo. Postojanje knjižnice i korištenje njezinih usluga mogu utjecati na promjene u vještinama, sposobnostima, stavovima i ponašanju korisnika, slično kao i u drugim kulturnim institucijama kao što su muzeji i arhivi. 23. Različiti su razlozi zašto netko posjećuje knjižnicu ili uopće boravi u njoj, majke s djecom, roditelji koji traže literaturu za svoje školarce, studenti, umirovljenici koji dolaze pročitati novine i drugi. Narodne knjižnice su obavijesno središte, koje svojim korisnicima trebaju omogućiti susretljiv pristup svim vrstama znanja i obavijesti. Službe se narodne knjižnice zasnivaju na jednakosti pristupa svima, bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik ili društveni položaj. 24 Ovo su osnovna načela po kojima bi se narodne knjižnice trebale ravnati. Promjene u knjižnicama moraju biti cjelovite, prilagođene svim strukturama društva, kao što su nezaposleni kojima treba pružiti informacije o zapošljavanju, bolesni kojima se pruža adekvatna informacija o odgovarajućem liječenju i ostalo. Ako informacija ima moć da ima pozitivan utjecaj na život, onda nedostatak iste te informacije koči ljudima priliku da imaju korist od nje. 25 Uključivanje korisnika koji su društveno isključeni ne smije se događati kao izolirana aktivnost knjižnica već oni moraju biti dio zajednice, kako različitih gradskih službi, institucija tako i na razini cjelokupnog društva, u zajedničkom prevladavanju nadolazećih problema. Upravo narodne knjižnice danas imaju mogućnost da to pokrenu i ostvare. Narodna knjižnica treba pomoći svojim korisnicima u razvijanju svijesti i razumijevanju za interese drugoga te treba razvijati nesebičnost i altruizam u zajednici i društvu. Narodne knjižnice trebale bi biti ustanove koje su osviještene o problemima zajednice u kojoj djeluju. Poznavanje zajednice i razumijevanje njezinih potreba temeljna su pretpostavka za uspostavu programa i usluga potrebnih za uključivanje svih stanovnika zajednice u njezin svakodnevni život. Narodna knjižnica svojevrsni je most između zajednice i onih koji se ne osjećaju kao njezin sastavni dio ili koji zbog objektivnih okolnosti ne ostvaruju svoja prava 23 Poll, Roswitha.;Payne, Philip. Impact measures for libraries and information services. // Library Hi Tech 24, 4(2006), str. 550. 24 UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice. URL: http://dzs.ffzg.unizg.hr/ (2012-09-19) 25 Usp. Venturella, Karen M. Disparity of Internet Access and the Role of Libraries. // Journal of Religious & Theological Information 3, 1(2000.). EBSCO. URL: http://www.ebsco.com (2012-09-27) 17
koja im zajednica deklarativno osigurava i jamči. 26 Knjižnice daju identitet zajednici i pružaju mogućnosti svima. Njihova uloga je obogatiti živote, igrati važnu ulogu u ispunjavanju težnje lokalnih zajednica i sudjelovati u društvu. Knjižnice trebaju osigurati: pozitivnu budućnost za djecu i mlade ispunjavanje života starijih osoba jaki, sigurne i održive zajednice promicanje lokalnog identiteta i ponosa zajednice učenje, vještine i razvoja radne snage zdravstvena poboljšanja i blagostanje jednakost, kohezija zajednice i socijalna pravda ekonomska regeneracija 27 Znanje je oduvijek bilo jedno od osnovnih instrumenata razvoja društvenih zajednica. Društvo utemeljeno na znanju cjeloživotnog učenja jest nužno za razvoj pojedinca. Da bi se to postiglo, državni sustavi obrazovanja i izobrazbe moraju se prilagoditi zahtjevima društva koji počivaju na znanju i potrebi za što boljom razinom i kvalitetom zapošljavanja, koja dovodi do kvalitete života. 4.1.Cjeloživotno učenje Potreba civiliziranih društava jest obrazovanje. Država pri oblikovanju obrazovanja igra značajnu ulogu. U starim društvima školovanje je bilo dostupno malom broju ljudi, onima koji su imali novca i vremena. Međutim, u današnjim uvjetima situacija je potpuno drugačija, školovanje (osnovno) predstavlja obavezu svakog pojedinca. Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Iz tog razloga države preuzimaju brigu o financiranju obrazovanja (osnovnog, srednjoškolskog i dijelom visokog obrazovanja). U današnjim uvjetima školstvo omogućava mogućnost mijenjanja položaja koje pojedinac stječe rođenjem ili nasljeđivanjem. 26 Dragija Ivanović, Martina. Vrednovanje utjecaja narodnih knjižnica na lokalnu zajednicu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 1(2012), str. 87. 27 What Makes a Good Library Service? London: CILIP, 2009. URL:http://www.cilip.org.uk/getinvolved/advocacy/publiclibraries/ (2012-09-27) 18
Znanje se individualno stječe, ali ono predstavlja bogatstvo društvene zajednice. U današnje doba ekonomskih i socijalnih promjena i brze tranzicije društva u društvo znanja te demografske situacije prema kojoj populacija u Europi postaje sve starija javljaju se izazovi za novim pristupom obrazovanju i učenju. Zbog toga se sve više raspravlja o tzv. cjeloživotnom učenju, odnosno o aktivnosti učenja tijekom života, s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne perspektive. 28 Bitno je omogućiti i uključiti ljude u učenje i stjecanje vještina tijekom njihovog cijelog života, a posebno društveno isključenih i siromašnih osoba koje nisu imale mogućnost školovanja ili doškolovanja. Cjeloživotno učenje podrazumijeva: Stjecanje i osuvremenjivanje svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija od predškole do razdoblja nakon umirovljenja. Promicanje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti građanima prilagodbu društvu znanja i aktivnom sudjelovanju u svim sferama društvenog i ekonomskog života te na taj način utjecanje na vlastitu budućnost. Uvažavanje svih oblika učenja: formalno obrazovanje (npr. tečaj na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu), i informalno obrazovanje, međugeneracijsko učenje (razmjena znanja u obitelji, među prijateljima). 29 U današnjem društvu sve veći broj starijih osoba koristi formalno i neformalno obrazovanje kako bi mogli voditi korak sa suvremenim društvom koje je konkurentno. Cjeloživotnim učenjem pojedinci zadovoljavaju osobne potrebe koje pomažu u komunikaciji s društvom i potrebe kompetencije kako bi bili tržišno uspješni. Ključne implikacije koncepcije cjeloživotnog obrazovanja, odnosno cjeloživotnog učenja, jesu promjena razumijevanja obrazovanja kao školovanja i napuštanje tradicionalnog vjerovanja da je obrazovanje namijenjeno samo djeci i mladima, a ne i odraslima. 30 Kapitalizam je promijenio sustav poslovanja i pojedinci koji ne raspolažu novitetima, to jest s onim što je novost u smislu mode ili pronalaska u proizvodnji gube na svom dignitetu i zamjenjuju ih sposobniji. Pojavom i 28 Maravić, Jasminka. Cjeloživotno učenje. // Časopis Edupoint: časopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju 17, 3(2003.). URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/ (2012-09-28) 29 Maravić, Jasminka. Isto. (2012-09-28) 30 Pastuović, Nikola. Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju. // Odgojne znanosti 10, 2(2008.), str. 255. 19
razvojem tehnologije starije generacije ne uspijevaju pratiti korak s vremenom. Upravo zato, cjeloživotno učenje jest potrebno građanima da primjenjuju svoju aktivnu ulogu u društvu. Obrazovanje odraslih temelji se na načelima: 31 cjeloživotnog učenja, racionalnog korištenja obrazovnih mogućnosti, teritorijalne blizine i dostupnosti obrazovanja svima pod jednakim uvjetima, u skladu s njihovim sposobnostima, slobode i autonomije pri izboru načina, sadržaja, oblika, sredstava i metoda, uvažavanja različitosti i uključivanja, stručne i moralne odgovornosti andragoških djelatnika, jamstva kvalitete obrazovne ponude, poštovanja osobnosti i dostojanstva svakoga sudionika. Smanjenje socijalne isključenosti jedan je od ciljeva cjeloživotnog učenja, a on se u Republici Hrvatskoj realizira kroz Nacionalni plan za poticanje zapošljavanje za 2009. i 2010. godinu koji utvrđuje osnovna načela državne politike zapošljavanja. U sklopu Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja osiguravaju se mjere koje su usmjerene na poticanje motivacije za zapošljavanje, sufinanciranje i financiranje obrazovanja te sufinanciranje zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba i drugih nezaposlenih osoba kojima prijeti socijalna isključenost. 32 Smatra se da narodne knjižnice čine bitan segment u društvu i da svojim djelovanjem utječu na pozitivnu promjenu u cjelokupnom društvu. Ključnu ulogu u pružanju cjeloživotnog učenja, kulturnog i duhovnog razvitka imaju narodne knjižnice jer time omogućavaju svima da budu aktivni sudionici društva koji mogu svjesno i pozitivno djelovati u svojoj zajednici. 33 Veoma je bitno da knjižnice podupiru znanje i pomažu društveno isključenim osobama u njihovom razvitku. U ponekim se knjižnicama grade i knjižnične usluge za beskućnike, dok su se neke narodne knjižnice uvjerile neke tek počinju shvaćati da svojim djelovanjem mogu promijeniti mnoge živote. 31 Usp. Zakon o obrazovanju odraslih. // Narodne novine, 17/07. URL: http://narodne novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/297104.html (2012-09-28) 32 Gobo, Arlin. Cjeloživotno učenje u funkciji povećanja zapošljivosti nezaposlenih osoba. // Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih. URL: http://www.andragosko.hr/zbornik/4_poglavlje/gobo.pdf (2012-09-28) 33 Usp. IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Zagreb:Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Str. 105. 20
4.2. Knjižnične usluge za beskućnike Informacije sadržane u narodnim knjižnicama mogu osnažiti i omogućiti osobama da promijene svoj život. ALA-ina predsjednica Carol Brey-Casiano vjeruje da su knjižnice sigurno utočište za beskućnike u cijeloj zemlji, bez obzira na njihovu lokaciju, i da su knjižnice često organizacije koje mogu poboljšati živote beskućnika. 34 U Sjedinjenim Američkim Državama već godinama pružaju se usluge za beskućnike, kao što je omogućavanje informacija potrebnih za posao, korištenje kupatila kako bi se mogli okupati ili čak i odspavati u knjižnici. Za beskućnike održavaju se radionice za informatičku i informacijsku pismenost koje im pomažu u pronalaženju oglasa za posao i drugo. Neki beskućnici koriste narodne knjižnice prije nego što postanu beskućnici i oni prirodno gravitiraju knjižnicama i kada se nađu na ulici. Ostali beskućnici pronađu knjižnicu po prvi put kad postanu beskućnici te im knjižnica postaje neka vrsta utočišta. 35. Hersberger 36 smatra da su beskućnici često u knjižnicama dočekani s negodovanjem ili što je još gore, tretira ih se kao da su nevidljivi što sprječava beskućnike pri korištenju knjižnica. Međutim, prepreke proizlaze iz institucionalne politike, ali i od osoblja koje radi u knjižnicama. Institucionalne prepreke, poput kažnjavanja za zakasninu i zahtijevanje dokumenata kako bi dobili članstvo može značajno smanjiti broj beskućnika koji su u mogućnosti koristiti knjižnice. Takav odnos dovodi do zaključka da beskućnici nemaju što raditi u knjižnicama i da ne pripadaju tom društvu kao što tvrde autori Willet i Broadley. 37 Potrebno je djelovati na način da osoblje izgradi odnos s ovom skupinom. Heffernan 38 nudi dva savjeta, prvi je izgraditi odnos između terenskih knjižničara i beskućnika kroz redovite posjete i interakciju s njima, čime se potiče uzajamno povjerenje i drugi je da beskućnici prisustvuju knjižničnim događajima. Suradnja s ustanovama koje su u mogućnosti pomoći beskućnicima, s pučkim kuhinjama, crkvama, prenoćištima, udrugama i ostalima također se pokazala djelotvornom. Beskućnici i lokalni ljudi mogu i žive zajedno u knjižnici. Ovaj zajednički život postoji 34 Hersberger, Julia A. The homeless and information needs and services. Reference and User. Services Quarterly 44 (3), (2005). EBSCO. URL: www.ebscosight.com/ (2012-09-29) 35 Usp. Ayers, Sheila. The Poor and Homeless: An Opportunity for Libraries to Serve. // The Southeastern Librarian 54, 1(2006). URL: http://digitalcommons.kennesaw.edu (2012-09-29) 36 Usp. Hersberger, Julia A. Nav. dj. (2012-09-29) 37 Usp. Willett, Peter., Broadley, Rebecca. Effective public library outreach to homeless people. // Library Review 60 (8), 2011. URL: http://dx.doi.org/10.1108/00242531111166692 (2012-09-29) 38 Isto. 21
unutar simboličkog i političkog konteksta koji je spojen napetošću oko primjerenog ponašanja, uključenosti i razumijevanja. 39 Osoblje knjižnice upoznaje beskućnike, tako da razgovaraju, upoznaju njihove probleme i pomažu im da se integriraju u društvo i razvijaju samopoštovanje. Uspostavlja se osvješćivanje okoline i razumijevanje situacije u kojoj se beskućnik nalazi. Beskućnici koji koriste knjižnicu smatraju da su kvalitetno ispunili dan, ukoliko popričaju s nekim, prolistaju novine ili pročitaju knjigu. Također smatraju da se njihov život mijenja i da postaju dio zajednice u kojoj žive, oni nisu više samo beskućnici, već sudionici društva. Josey je rekao: Ti ljudi nisu problematični korisnici, oni su korisnici koji trebaju vašu pomoć, jer ste civilizirana ustanova. Knjižnica ima moć, a kao knjižničar imate moć stvoriti koaliciju koja će služiti ne samo beskućnicima, već i od toga dobiva vaš grad i vaša knjižnica. 40 Autorica Harvey 41 provela je istraživanje na uzorku od petoro beskućnika koji posjećuju narodnu knjižnicu kako bi otkrila koje usluge najviše koriste, zašto ih koriste i koliko vremena provode unutar knjižnice. Također je zanimalo kako se knjižničari odnose prema njima. Istraživanje je pokazalo da beskućnici doživljavaju knjižnicu kao sigurno i spokojno mjesto gdje mogu odmoriti tijelo i duh. Također se mnogi informiraju o svojoj bolesti, žele znati o svim mogućnostima liječenja i posljedica te iste bolesti. Neki imaju osobne interese za različita područja kao što je primjerice povijest, ili društvene znanosti pa mnogo vremena provode čitajući. Knjižnica pomaže i onima koji nisu uspjeli završiti školu, žele steći određene vještine i znanje kako bi lakše našli posao. Korištenje internetom mnogima pomaže da potraže oglase za posao ili čak mjesto stanovanja. Knjižničari su većinom uljudni iako se može reći da u svakoj knjižnici ima onih koji ne prihvaćaju ili bolje rečeno nisu svjesni koliko tim osobama knjižnica može dati. Svjesni smo da je beskućništvo problem gdje ne može samo jedna ustanova djelovati kako bi smanjila broj ljudi na ulicama te je nužna suradnja. 39 A trip to the library: homelessness and social inclusion. // Social & Cultural Geography 9, 8(2008). EBSCO. URL: www.ebscosight.com/ (2012-09-29) 40 Usp. Ayers, Sheila. Nav. dj. (2012-09-29) 41 Usp. Harvey, A. Aisha. Homeless perspectives of the public library. A Master's paper for the M.S. in L.S. degree. July, 2002. URL: http://ils.unc.edu/mspapers/2777.pdf (2012-09-29) 22
4.3. Primjeri knjižničnih usluga za beskućnike U ovom poglavlju biti će navedeni primjeri knjižnica u inozemstvu koje pružaju knjižnične usluge beskućnicima. One imaju novije pristupe pri radu i pružanju usluga sa beskućnicima, koje se razlikuju od ostalih knjižnica. Ukratko će se opisati njihov pristup radu i doprinos beskućnicima i zajednici u kojoj djeluju kako bismo imali uvid za sljedeća poglavlja i mogli na toj osnovi donositi zaključke. 4.3.1. San Francisco Library 42 San Francisco Library je knjižnica s najvećom inovacijom kada je riječ o uslugama za beskućnike. Postoje i druge knjižnice u županiji koje su utočišta za beskućnike, ali ni jedna knjižnica nije pružila novi pristup, odnosno dovela socijalnog radnika u knjižnicu koji uspostavlja kontakt s beskućnicima i samim time im pomaže u daljnjem snalaženju i korištenju novih informacija za poboljšanje života ili životne situacije. Lea Esguerra je psihijatrijski socijalni radnik u knjižnici koja radi od 09:00-17:00, od ponedjeljka do petka. Ona kao socijalni radnik radi već godinu dana u knjižnici i isplaćuje je sama knjižnica. Knjižnica je u početku imala problema s ostalim korisnicima, koji su negodovali i osobljem koje nije znalo kako se postaviti pri pružanju knjižničnih usluga samim beskućnicima. Također, osoblje se nije znalo suprotstaviti beskućnicima koji bi koristili kupatila i prostor knjižnice za svoje potrebe. Međutim, socijalna radnica je u godinu dana rada uspjela promijeniti živote i pružiti pomoć dvjestopedesetorici beskućnika koji posjećuju knjižnicu te olakšati osoblju rad s beskućnicima. To ne znači sam zaokret u knjižnici, ali osoblje je izjavilo da je primjetan pad neprimjerenog ponašanja. Mnogi beskućnici sad dolaze u knjižnicu upravo iz razloga da zatraže pomoć jer su od ostalih beskućnika saznali da im je socijalna radnica pomogla u ostvarivanju doma i traženju posla. 42 San Francisco Library. URL: http://sfpl.org/ (2012-10-18) 23
4.3.2 Free Library of Philadelphia 43 Knjižnica Free Library of Philadelphia projektom H.O.M.E. caffe pruža poslove beskućnicima kako bi stekli radne navike i uključili se u društvo. Na svojoj mrežnoj stranici pruža informacije o projektu H.O.M.E 44 Philadelphia, Homeless Advocacy projektu koji pružaju besplatne usluge i uključuju zajednicu pri pružanju pomoći kako beskućnicima tako i svim osobama koji su društveno isključeni. Velikim porastom beskućnika u Philadelphiji cjelokupna se zajednica osvijestila i zajedničkim snagama odlučila pružiti pomoć i omogućiti im kvalitetniji i bolji život. 43 Free Library of Philadelhia. URL: http://www.freelibrary.org/ (2012-10-18) 44 Project H.O.M.E. URL: http://www.projecthome.org/ (2012-10-18) 24
5. Istraživanje mogućih koncepata knjižničnih usluga za beskućnike 5.1. Cilj istraživanja Cilj je ovog istraživanja utvrditi mogućnost provedbe različitih knjižničnih usluga za beskućnike u hrvatskim narodnim knjižnicama kako bi se na osnovu dobivenih rezultata moglo zaključivati o beskućnicima kao korisnicima narodne knjižnice, njihovim potrebama i djelovanju narodne knjižnice u rješavanju problema društvene isključenosti beskućnika. 5.2. Istraživačka pitanja U istraživanju su postavljena sljedeća istraživačka pitanja: Koje se posebne knjižnične usluge u knjižnicama provode za beskućnike? Koje se strategije koriste u knjižnicama da bi se beskućnike potaknulo na korištenje? Znaju li beskućnici koje im usluge knjižnica može pružiti? Jesu li beskućnici zainteresirani za knjižnične usluge i ako jesu za koje? Koje su moguće prepreke zbog kojih beskućnici ne dolaze u knjižnicu? Što poduzimaju narodne knjižnice kako bi svoju djelatnost približile beskućnicima? Da bi se na sustavan način dobili odgovori na postavljena istraživačka pitanja primjenjene su u istraživanju različite metode. 25
5.3. Metodologija 5.3.1. Metoda U istraživanju su korištene kvalitativne metode istraživanja: za dvije studije slučaja dobiveni su podaci primjenom intervjua i analizom dokumentacije. Glavna metoda korištena u istraživanju je metoda studije slučaja. Studija slučaja odabrana je iz razloga što može dati detaljniji uvid u koncept knjižničnih usluga za beskućnike, odnosno: Osnovni postupak u studiji slučaja sastoji se u sagledavanju svih važnijih aspekata jedne pojave ili situacije, uzimajući za jedinicu proučavanja: pojedinca, grupu, organizaciju, lokalnu zajednicu, cijelu kulturu ili bilo koji sustav koji se smatra zasebnom cjelinom ili entitetom. Rad na slučaju odnosi se obično na razvoj, prilagođavanje, saniranje ili korektivne postupke koji prema slučaju prate dijagnozu i prognozu uzorka neke problemske situacije. 45 Za potrebe istraživanja opisana su dva slučaja Zagreb i Zadar. Slučaj Zagreb stoga što se u Zagrebu provodi projekt Knjigom do krova te se želi istražiti kontekst u kojem se provodi te uvidjeti koji su rezultati rada knjižnice s beskućnicima, a slučaj Zadar stoga što u Zadru postoji prenoćište u blizini Gradske knjižnice, ali nema suradnje s knjižnicom ni interesa beskućnika u korištenju knjižničnih usluga. U svrhu dobivanja podataka koji će poslužiti kao temelj na osnovi kojih je moguće razviti studiju slučaja, proveden je i intervju te analizirana dokumentacija. Kao metoda istraživanja odabran je dubinski ili problemski intervju. Problemski usmjeren intervju (dubinski) kvalitativna je metoda koja se definira kao razgovor sa svrhom usredotočen na otvaranje novih perspektiva i stjecanje potpunijeg uvida u područje. 46 Dubinski intervju tip je kvalitativnog istraživanja koji zahtijeva osobni intervju sa sugovornikom, u svrhu razumijevanja prateće motivacije, uvjerenja, stavova i osjećaja intervjuirane osobe. Ova metoda ima više heuristički karakter, a pomoću nje želi se doći do više podataka o nekoj užoj tematici koja se pitanjima nastoji produbiti - traži se skrivenija, osobna perspektiva i doživljaj pojedinca. Dubinski intervju pogodna je metoda za istraživanje tema koje zahtijevaju 45 Usp. Halmi, Aleksandar. Strategije kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2005. Str. 200. 46 Milas, Goran. Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2009. Str. 500. 26
posebno detaljnu analizu i provodi se u svrhu stjecanja što dubljeg uvida u tematiku. Postoje tri oblika dubinskog intervjua: strukturirani, u kojemu su pitanja za intervju unaprijed zadana, polustrukturirani, u kojemu je zadan set pitanja koja se po potrebi proširuju i prilagođavaju tijekom intervjua, te nestrukturirani kojeg karakterizira spontanost u razgovoru na zadanu temu. 47 S obzirom na zadani cilj istraživanja, u ovom radu koristi se polustrukturirani dubinski intervju, što znači da se unaprijed određuju pitanja koja se postavljaju ispitaniku, ali se istovremeno dopušta da razgovor teče u nekom drugom smjeru, a u skladu temom istraživanja. Ovo je ujedno glavna prednost polustrukturiranog intervjua - kada ispitanik može slobodno govoriti i nema sadržajnih, formalnih i psiholoških ograničenja. To u konačnici pozitivno djeluje na ispitanika, tako da rezultat intervjua bude skup detaljnijih, sadržajnijih i iskustvenih podataka o temi o kojoj je riječ. Pitanja u polustrukturiranom dubinskom intervjuu stoga ne smiju biti ograničavajuća, već poticajna za ispitanika, kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti ove istraživačke metode. Istraživački fokus u ovom radu usmjeren je na analizu mišljenja beskućnika kao posebne korisničke skupine, te se smatra da kombinacija navedenih metoda najefikasnije prikuplja relevantne podatke o potrebama knjižničnih usluga za beskućnike. Sljedeća metoda koja se koristi metoda je analize dokumentacije u svrhu prikupljanja informacija potrebnih za daljnje istraživanje. Za potrebe ovog istraživanja analiza dokumentacije provedena je prikupljanjem dokumentacije Knjižnica grada Zagreba koju nam je ustupila knjižničarka i voditeljica projekta Knjigom do krova. 48 U to spadaju: - Godišnji izvještaj za 2011. godinu, - članak Sanje Bunić. Knjižnice grada Zagreba i komunikacija sa socijalno isključenima: programi podrške beskućnicima 49, - mrežna stranica KGZ (http://www.kgz.hr/ ) 47 Usp. Halmi, Aleksandar. Nav. dj. Str. 319. 48 Projekt Knjigom do krova. Knjižnice grada Zagreba. URL: http://beskucnik.kgz.hr/ (2012-10-18) ); podaci dobiveni od voditeljice projekta Sanje Bunić. 49 Članak nije objavljen. U opisu analize sadržaja uzet je u obzir zato što nema objavljene literature o tom projektu, a tekst daje vrijedne podatke o njemu koji omogućuje uvid u istraživanje. 27