HRVATSKI OGRANAK MEĐUNARODNE ELEKTRODISTRIBUCIJSKE KONFERENCIJE

HRVATSKI OGRANAK MEĐUNARODNE ELEKTRODISTRIBUCIJSKE KONFERENCIJE 3. (9.) savjetovanje Sveti Martin na Muri, 13. 16. svibnja 2012. SO6 04 Mladen Žunec Korlea d.o.o., Zagreb m.zunec@korleainvest.com Marko Ćosić Korlea d.o.o., Zagreb m.cosic@korleainvest.com ISKUSTVA NOVIH OPSKRBLJIVAČA NA TRŽIŠTU ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ SAŽETAK Hrvatska je u potpunosti prihvatila drugi energetski paket europske unijee i implementirala ga u svoje zakonodavstvo. Tržište je otvoreno od 1.7.2008. za sve kupce, ali čak i nekoliko godina kasnije nema interesa za ulazak na tržište novih opskrbljivača. Na tržištu je i dalje monopol državne elektroenergetske kompanije, koja je glavni opskrbljivač u Hrvatskoj. Temeljne prepreke se odnose na netransparentan rad reguliranih djelatnosti, što pokazuje primjer metodologije obračunaa energije uravnoteženja. To pokazuje netransparentnost tržišta i primjene dvostrukih mjerila. Nadalje, kada je uvedeno plaćanje to je za HEP samo prelijevanje prihoda unutar grupe, a za nove opskrbljivače to su dodatni troškovi i penali koji vode u smjeru izbacivanja konkurencije s tržišta. t Potrebno je riješiti probleme i nedosljednosti, pogotovo u području električne energije uravnoteženj a, a šansa za to je implementacija trećeg energetskog paketa kojim regulator dobiva većee ovlasti s ciljem stvaranja transparentnog i otvorenog tržišta električnom energijom. Ključne riječi: regulacija, liberalizacija tržišta, tržište električne energije uravnoteženja EXPERIENCES OF NEW SUPPLIERS ON ELECTRICITY MARKET IN CROATIA SUMMARY Croatia has fully accepted the secondd package of EU energetic policy and implemented it into its legislation. The energy market has been opened for all customers since 1.7.2008. Despite that, even several years later there is no interest for neww suppliers to enter the market. m The state managed national power utility, who is the main supplier in Croatia, still has the market cornered. Thee main obstacle for the competition is the abuse of regulatory activities, the most obvious example e existing on the electricity balancing market, which despite legal decrees wasn t even introduced until after new suppliers had appeared. This proves the lack of market transparency, and the application of double standards. Furthermore, when fees were instated, they merely circulated money among HEP subsidiaries, while providing other suppliers with extra costs and penalties leading towardss market expulsion. Solving the amassed problems and inconsistencies is required, especially in the electricity balancing market, and a good chance for thatt is being provided by the third package of EU legislation and granting more power to the regulator, r with the goal of creating a transparent and open market of electric energy. Key words: regulation, emerging market liberalization, electricity balancing market 1

1. UVOD 1.1. Usklađivanje zakonodavstva Hrvatska je u potpunosti prihvatila drugi energetski paket Europske Unije i implementirala ga u svoje zakonodavstvo. Slijedom toga započinje proces restrukturiranja i razdvajanja HEP-a u kojem se on transformira iz vertikalno integriranog poduzeća u HEP Grupu s vodećim društvom HEP d.d. i njegovim ovisnim društvima za proizvodnju električne energije, prijenos, distribuciju, opskrbu, plin, toplinarstvo itd., To je bio preduvjet za otvaranje tržišta, koje se dogodilo u dvije faze, za poduzetništvo od 1. srpnja 2007., a od 1. srpnja 2008. za sve kupce. Usprkos tome, čak i nekoliko godina kasnije, nema interesa novih opskrbljivača za ulazak na tržište. Na tržištu je i dalje prisutan monopol državne elektroenergetske kompanije, koja je glavni opskrbljivač u Hrvatskoj. Zakoni su usklađivani u dva navrata, 2001. godine s prvim energetskim paketom, (prva direktiva za električnu energiju donesena je 1996. godine (96/92/EC) [1] s ciljem donošenja zajedničkih pravila za proizvodnju, prijenos i distribuciju, omogućavanja pristupa trećoj strani mreži te omogućavanje ulaska novih opskrbljivača na tržište), a 2004. godine s drugim energetskim paketom Europske Unije (druga direktiva za električnu energiju donesena je 2003. godine (2003/54/EC) [1] kao nadopuna prvoj, a u cilju uvođenja mjera za ubrzanje otvaranja tržišta električne energije te stimuliranja konkurencije). Dakle, osnovni ciljevi te direktive su stvaranje internog tržišta bez unutarnjih granica na kojem je moguć slobodan protok roba, usluga, osoba i kapitala; povećanje sigurnosti opskrbe električnom energijom; povećanje učinkovitosti elektroenergetskog sustava te povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva uz očuvanje okoliša. 1.2. Neusklađeni dijelovi zakonodavstva Treći energetski paket zakona Europske Unije donesen je 2009. godine a obuhvaća slijedeće direktive i uredbe: Direktiva 2009/72/EC[2] o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije, Direktiva 2009/73/EC o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plina, Uredba 2009/713/EC o osnivanju Agencije za suradnju organa energetskog nadzora, Uredba 2009/714/EC o uvjetima pristupa mreži prekogranične razmjene električne energije, Uredba 2009/715/EC o uvjetima pristupa mrežama za transport prirodnog plina. Trećom direktivom za električnu energiju, 2009/72/EC[2] postavljeni su slijedeći poslovni izazovi: a) Sigurnost opskrbe, b) Konkurentnost: Osigurati neometanu liberalizaciju tržišta električne energije, c) Održivi razvoj: smanjiti emisije CO2, povećati učinkovitost korištenja električne energije, povećati udio obnovljivih izvora, zaštita okoliša. Temeljne smjernice treće direktive su: učinkovito razdvajanje prijenosnih sustava i operatora prijenosnog sustava, osnivanje Regulatorne Agencije Europske Unije ACER, institucionalizirana suradnja mrežnih operatora ENTSO, proširene ovlasti za nacionalne regulatore, razvoj maloprodajnog tržišta i zaštita potrošača, stvaranje ravnopravnih uvjeta za sve energetske subjekte osnovane u EU. Obaveza Republike Hrvatske je implementirati i treći energetski paket Europske Unije u svoje zakonodavstvo. 1.3. Plan donošenja zakona usklađenih s trećim paketom Vlada Republike Hrvatske je donijela i terminski plan za donošenje zakonskih mjera kojima će i naše zakonodavstvo biti usklađeno s trećim paketom. Institucija koja je zadužena za prijedloge zakonskih mjera je Ministarstvo gospodarstva, a predviđeni rokovi za upućivanje prijedloga u proceduru Vlade Republike Hrvatske su: drugi kvartal 2012. za zakonsku mjeru Zakon o energiji, treći kvartal 2012. za zakonsku mjeru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije i treći kvartal 2012. za zakonsku mjeru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti. 2

2. MODELI TRŽIŠTA 2.1. Monopol Tržište električ čne energije do donošenja prvog paketa energetskih zakona EU praktički nije ni postojalo. Ako razmotrimo model monopola, kakav je bio prisutan kakoo u većini europskih zemalja, a i u Hrvatskoj do donošenja energetskih zakona, vidjet ćemo samo jednu vertikalno organiziranu elektroprivrednu kompaniju i možemo uočiti nepostojanje konkurencije na svim segmentima. Tipičan izgled je bio državna elektroenergetska kompanija s jednee strane i kupci s druge strane. Cijene je određivalaa vlada. 2.2. Model jednog kupca (single buyer) U modelu jednog kupca, na tržištu postoji samo jedan kupac, koji cjelokupnu energiju prodaje krajnjim kupcima. Ovaj model uvodi konkurenciju na strani proizvodnje i pokazuje početke tržišta. Proizvođači Prijenos i dispečing Distributeri Potrošači *crvene linije označavaju trgovinu električnom energijom Slika 1: Model jednog kupca[3] Takav model je često korišten kao prijelazna faza između monopola i otvorenog tržišta električne energije. Načelno to je bila faza u kojoj su see trebali ostvariti preduvjeti za rad tržišta, a u ovoj fazi bi trebali biti uvedeni i prvi dijelovi tržišnog ponašanja na strani proizvodnje. Sukladno ovoj doktrini države bi propisivale elektroprivredama obavezu daa izdvoje o posebne pravne osobee vlastitu proizvodnju, prijenos zajedno s dispečingom i distribuciju.[3 3] 2.3. Konkurencija na tržištu Ovu točku možemo prikazati kao jednu ili kao dvije. Često zbog z postepenog otvaranja tržišta imamo dva koraka, od kojih je prvi uvođenjee konkurencije na veleprodajnom tržištu, a drugi korak je uvođenje konkurencijee za sve kupce. Mi ćemo zbog jednostavnosti to prikazati kao jednu točku, jer je to suštinski ista slika samo su u prvom slučaju kupci samo oni 'veliki', a u drugom svi. 3

Proizvođači Prijenos i dispečing Distributeri Potrošači *crvena linija označava trgovinu električnom energijom. e Prijenosne i dispečing jedinice mogu imati i ugovore s tržišnim igračima, ali one nisu namijenjene za trgovinu električnom energijom. Primjer P je ugovor sa proizvođačimaa za pružanje pomoćnih usluga (kontrola frekvencije, brza rezerva i hladna rezerva) Slika 2: Model tržišta s bilateralnim ugovorima[3] Naravno, osim modela bilateralnog tržišta postoji i model s burzom (eng. pool), gdje to može biti obavezna burza (eng. mandatory pool), ali i dobrovoljna. Mi smo prikazali prvo model tržišta s bilateralnim ugovorima, jer je takav model izabran za Republiku Hrvatsku. Radi lakšeg razumijevanja prikazati ćemo i usporednuu sliku modela s burzom i modela s bilateralnim ugovorima. [4] Proizvodna jedinica 1 Proizvodna jedinica 2 Proizvodna P jedinica n Proizvođač 1 Proizvođač i Proizvođač m Opskrbljivač 1 Opskrbljivač i Opskrbljivač O x Opskrbljivač 1 Opskrbljivač i Opskrbljivač x Centralizirani pool Bilateralno tržište Slika 3: Shematski prikazz burze i tržišta bilateralnih ugovora [4] Dodatno, može se govoriti o tzv. tržištu pomoćnih usluga (eng. ancillary services market) i tržištu uravnoteženja (eng. balancing market). Ovo je nužno jer se stvarne količine iz ugovora vrlo rijetko ostvaruju, pa su nužni ovi dodatni mehanizmi kako bi se osigurala ravnoteža proizvodnje i potrošnje. 3. TRŽIŠTE ELEKTRIČNOM ENERGIJOM U HRVATSKOJ 3.1. Zakonski okvir Zakonski okvir kojim se uređuje tržište električne energije u RH sačinjavaju slijedeći zakoni: Zakon o energiji (Narodne Novine, NN 68/2001) zajedno s izmjenama i dopunama (NN 177/2004; 76/2007; 152/2008, 127/2010), Zakon o tržištuu električne energije (NN 177/2004) zajedno s izmjenama i dopunamaa (NN 76/2007; 152/2008, 14/2011),, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 177/2004) uključivo izmjene i dopune (NN 76/2007). 4

Zakonima je uspostavljen okvir za obavljanje energetskih djelatnosti u tržišnim uvjetima, a podzakonskim aktima su detaljnije razrađene zakonske postavke. Podzakonski akti koji uređuju ovo područje su: Opći uvjeti za opskrbu električnom energijom (NN 14/2006); Mrežna pravila (eng. Grid Code) (NN 30/2006); Pravila djelovanja tržišta električne energije (NN 135/2006) uključivo izmjene i dopune (NN 146/2010), Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava zajedno s izmjenama i dopunama (NN 133/2006 i NN 135/2011); Pravila o dodjeli i korištenju prekograničnih prijenosnih kapaciteta (http://www.hep.hr/ods/propisi/default.aspx ). U Hrvatskoj postoji jedno tržište električne energije. U početnoj fazi njegovog otvaranja odabran je model bilateralnog tržišta u kojem se trgovanje električnom energijom provodi bilateralnim ugovorima. Pravilima djelovanja tržišta električne energije (u nastavku: tržišna pravila) uređuju se odnosi i odvijanje aktivnosti na tržištu električne energije i utvrđuju se obveze i odgovornosti tržišnih sudionika u procesu trgovanja električnom energijom. Tržišna pravila su obvezujuća za sve sudionike na tržištu električne energije. 3.2. Bilateralno tržište i sustav javne usluge U Hrvatskoj je, kao što smo već napomenuli, odabran model bilateralnog tržišta koji se temelji na trgovanju električnom energijom bilateralnim ugovorima. Ugovorne strane u bilateralnom ugovoru za opskrbu električnom energijom su povlašteni kupac i opskrbljivač. Bilateralni ugovori o kupoprodaji električne energije sklapaju se između opskrbljivača, trgovca ili proizvođača. Osim ugovora o opskrbi odnosno ugovora o kupoprodaji električne energije, povlašteni kupac i proizvođač moraju sklopiti i ugovor o korištenju mreže s HEP-Operatorom prijenosnog sustava (u nastavku: HEP-OPS) ili HEP-Operatorom distribucijskog sustava (u nastavku: HEP-ODS), ovisno o naponskoj razini priključenja. Za nabavu električne energije potrebne za uravnoteženje sustava zadužen je HEP-OPS. Svaki proizvođač, opskrbljivač i trgovac je odgovoran prema HEP-OPS-u za odstupanja od svog ugovornog rasporeda. Važno je uočiti, a što je i prikazano na slijedećoj slici (slika 4.), kako u Hrvatskoj temeljem zakonske regulative postoje: javna usluga opskrbe tarifnih kupaca električnom energijom (model jednog kupca za kućanstva) i tržište električne energije. Prema Zakonu o tržištu električne energije opskrba tarifnih kupaca predstavlja obvezu nositelja obveze javne usluge opskrbe tarifnih kupaca električnom energijom. Tu zadaću u Hrvatskoj obavlja HEP Grupa, odnosno njena ovisna poduzeća HEP Proizvodnja d.o.o., HEP Prijenos d.o.o., HEP Trgovina d.o.o. i HEP Distribucija d.o.o.. Tarifni kupci električnu energiju plaćaju po cijenama reguliranim Zakonom o energiji i Tarifnim sustavima za proizvodnju električne energije za tarifne kupce s izuzetkom povlaštenih kupaca, Tarifnim sustavom za prijenos električne energije, Tarifnim sustavom za distribuciju električne energije i Tarifnim sustavom za opskrbu električnom energijom s iznimkom povlaštenih kupaca. Otvaranjem tržišta i izjednačavanjem cijena električne energije s tržišnim cijenama za tarifne kupce, smanjivat će se broj tarifnih kupaca. 5

Slika 4. Tržište električnom energijom u Hrvatskoj (Izvor: www.hrote.hr) 3.3. Sudionici na tržištu Sudionici na tržištu električne energijee u Hrvatskoj (u nastavku: tržišni sudionici) su proizvođači, opskrbljivači, trgovci i povlašteni kupci. Proizvođač, opskrbljivač i trgovac moraju imati dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti. Dozvole za obavljanje energetsk kih djelatnosti u Republici Hrvatskoj izdaje Hrvatskaa energetska regulatorna agencija. Organiziranje tržišta električne energije, te prijenos i distribucija električne e energije su regulirane djelatnostii koje se obavljaju kao javne usluge: : za organiziranje tržišta električne energije zadužen je HROTE, za prijenos električne energije, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosnog sustava te vođenje elektroenergetskog sustava zadužen je HEP-Operator prijenosnog sustava, za distribuciju električne energije, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijskog sustava zadužen je HEP-Operator distribucijskog sustava. Regulirane energetske djelatnosti kojee se obavljaju kao javnee usluge su proizvodnja električne energije za tarifne kupce te opskrba električnom energijom tarifnih kupaca. Obje djelatnosti obavlja HEP Grupa u okviru zajedničke i cjelovite zadaćee nositelja obveze javne usluge opskrbe tarifnih kupaca električnom energijom. 4. PROBLEMI NA HRVATSKOM TRŽIŠTU ELEKTRIČNE ENERGIJE 4.1. Sustavni problemi Prvo ćemo se pozabaviti problemimaa koji su sustavnog karaktera. Početak (prije liberalizacije tržišta) je sličan stanju u drugim državama, ali ne i isti. Za razliku od drugih država,, kao što su Njemačka, Slovenija, Austrija, itd. u Hrvatskoj je postojalaa samo jedna državna elektroenergee etska kompanija (HEP) koja je posjedovala ( i još uvijek posjeduje) svu elektroprivrednu infrastrukturu (elektrane, prijenosne i distribucijske vodove i trafostanice). U drugim državama su te djelatnosti bile razbijene ili u više vertikalno integriranih kompanija, ili u više horizontalnih kompanija. Takva struktura elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj je praktički onemogućila prvi stadij uvođenja konkurencije, to jest konkurenciju u djelatnosti proizvodnje. Sva S proizvodnja električne energije je u vlasništvu HEP-a te je praktički nemogućaa konkurencije na strani proizvodnje. p Drugi sustavni problem je j nepostojanje bilančnih skupina na tržištu električne energije. To praktički znači da je svaki novi proizvođač ili opskrbljivač bilančna skupina za sebe, i ako npr. kupe 6

energiju jedan od drugog, obojica će platiti energiju uravnoteženja prema HEP OPS-u, neovisno o tome što je recimo proizvedena energija kod proizvođača upravo jednaka energiji koju je opskrbljivač predao svojim kupcima. Na taj način se potencijalnim novim proizvođačima ili opskrbljivačima dodatno poskupljuje energija i onemogućava ulazak na tržište. Treći sustavni problem je što državna elektroenergetska kompanija radi kao vertikalno integrirana kompanija koja predaje konsolidirana izvješća, a u svom sastavu ima i regulirane i tržišne djelatnosti. To praktički znači da njeni tržišni dijelovi eventualne troškove za energiju uravnoteženja plaćaju njenim reguliranim dijelovima, a to se kod konsolidacije izvješća i internim transfernim cijenama svede na to da plaćaju odstupanje od rasporeda (trošak energije uravnoteženja) sami sebi, a za ostale sudionike obveznike plaćanja energije uravnoteženja to djeluje kao penalizacija. Četvrti sustavni problem je nepostojanje tržišta energije uravnoteženja (balancing market), pa se energija plaća HEP OPS-u po cijenama koje nisu transparentne (ne nabavlja se na tržištu), a cijene su višestruko veće kada se plaća HEP OPS-u ta energija, nego kada HEP ODS tu energiju plaća SOZO-ima (Subjekt Odgovoran Za Odstupanje). Nadalje treba napomenuti da nigdje nije uzeto u obzir da li je SOZO svojim odstupanjem pomagao ili odmagao sustavu. Na 'uređenim' tržištima se odstupanje koje je u tom trenutku pomagalo sustavu bonificira, a ono koje je odmagalo penalizira. Ovako kao je to postavljeno u Hrvatskoj djeluje kao penalizacija svih potencijalnih novih igrača na tržištu električne energije i značajna barijera njihovu ulasku na tržište. Peti sustavni problem je dodjela prijenosnih prekograničnih kapaciteta. Dodjela se organizira na godišnjim, mjesečnim i dnevnim dražbama. Prihod ide HEP-u (njegovoj tvrtki kćeri HEP OPS-u). Raspoloživi kapacitet određuje HEP. HEP također i sudjeluje na dražbama i zakupljuje značajne količine kapaciteta. Iz ovih premisa mogu se lako izvući slijedeći zaključci: HEP-u je u interesu da raspoloživi kapacitet bude što manji i da cijene budu što veće (interes je dvostruki, s jedne strane to je ekstra prihod od prodaje kapaciteta koji postoji samo ako je interes za kapacitetima veći od ponude, dok je s druge strane to i način sprječavanja ulaska konkurencije na tržište električnom energijom u Hrvatskoj, jer je to jedini mogući način ulaska konkurencije). Šesti sustavni problem je ograničena administrativna snage regulatora i nepotpuna provedba zakonskih akata. HERA ima znatno ograničene mogućnosti djelovanja na tržištu električne energije, a nažalost i neznatne mogućnosti reguliranja reguliranih djelatnosti. Njihova uloga je svedena na razinu promatrača koji nema stvarnu snagu kojom bi uspostavio pravila i imao administrativnu snagu njihove provedbe. 4.2. Subjektivni problemi Subjektivni problemi obuhvaćaju neprovođenje ili nepotpuno provođenje zakonskih i podzakonskih akata. Razlozi za to mogu biti različiti, neki možda čak i objektivni (nedostatak znanja ili neosigurana materijalna baza), ali sigurno ima i mnogo subjektivnih. Posljedice su nažalost znatne, kako na ostale sudionike na tržištu električne energije, tako i na cjelokupnu privredu Republike Hrvatske. Radi ograničenog prostora razmotriti ćemo samo probleme iz područja energije uravnoteženje, jer se to čini kao glavni izvor penaliziranja potencijalne konkurencije na tržištu električne energije u Hrvatskoj. Prema odredbama članka 9. stavak 5. Metodologije za pružanje usluga uravnoteženja električne energije u elektroenergetskom sustavu (Narodne novine broj: 133/06., 90/08., 70/09. i 94/10.) u prijelaznom razdoblju do 31. prosinca 2008. godine Operator distribucijskog sustava bio je dužan odrediti nadomjesne dijagrame opterećenja za pojedine kategorije kupaca kod kojih su ugrađena mjerila električne energije, bez mogućnosti pohranjivanja podataka o energiji u vremenskom intervalu, koje će uz pravila za njihovo korištenje Operator distribucijskog sustava objaviti na svojim internetskim stranicama nakon prethodno pribavljenog mišljenja Hrvatske energetske regulatorne agencije. Ista obveza sadržana je i u odredbama članka 28. stavak 5. Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava. Otvoreno pitanje u kolikoj mjeri i da li su se na društva unutar HEP Grupe, u prethodnom razdoblju prije pojave neovisnih opskrbljivača, provodili predmetni propisi (Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava i Metodologije za pružanje usluga uravnoteženja električne energije u elektroenergetskom sustavu) što je u suprotnosti sa načelima objektivnosti, razvidnosti i nepristranosti. Prema nama dostupnim informacijama proizlazi da obračun energije uravnoteženja uopće nije provođen od strane HEP-OPS-a u periodu ranijem od listopada 2010. godine, što koincidira s početkom isporuke električne energije od strane prvog opskrbljivača električne energije u Republici Hrvatskoj izvan HEP Grupe. 7

O postojanju ovog problema navodi i HERA u svom godišnjem izvješću za 2009. godinu, u kojem se, između ostaloga navodi:...ostvarenje ugovornog rasporeda opskrbljivača čiji kupci nemaju mjerila za pohranjivanje podataka o energiji u vremenskom razdoblju određuje se pomoću nadomjesnih dijagrama opterećenja. Do početka njihove primjene, koristi se jedinstveni nadomjesni dijagram opterećenja, objavljen na internetskoj stranici HEP OPS-a (http://www.hep.hr/ops). Prema Pravilima djelovanja tržišta električne energije, HROTE još uvijek radi pokusni obračun energije uravnoteženja. Glavni razlog koji onemogućava stvarni obračun je nedostavljanje odvojenih ugovornih rasporeda HEP-Trgovine d.o.o. za HEP-ODS d.o.o. i HEP-Opskrbu d.o.o.. Drugi razlog je što HEP-Proizvodnja d.o.o nije potpisala sporazum o međusobnom reguliranju odnosa s HROTE-om te tako nije ni službeno prisutna na hrvatskom tržištu električne energije. Treba napomenuti i to da su istekle prijelazne odredbe Metodologije i Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava koje su vrijedile do 31. prosinca 2008. Navedenim odredbama propisano je da uslugu energije uravnoteženja pruža HEP-Proizvodnja d.o.o. te da se HEP- Proizvodnja d.o.o. i HEP-ODS d.o.o. ne smatraju subjektima odgovornim za odstupanje.... Prema informacijama koje su nam dostupne, HEP Proizvodnja d.o.o. i HEP ODS d.o.o. i dalje ne plaćaju energiju uravnoteženja i nisu uskladile svoj status sa zakonskim obavezama. To praktički znači da se nerazmjerno veliki dio troškova energije uravnoteženja prelijeva na mali broj opskrbljivača izvan HEP Grupe. To sigurno nije u skladu s Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti (»Narodne novine«, br. 177/04. i 76/07.) u članku 9. naglašava:...tržišne energetske djelatnosti uređuju prema načelima tržišnog natjecanja i poticanja poduzetništva na tržištu energije... a...u skladu s odredbama ovoga Zakona te ostalih propisa kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti, Agencija će obavljati svoju djelatnost tako da energetska tržišta djeluju na objektivan, razvidan i nepristran način, vodeći računa o interesima energetskih subjekata i kupaca... Način na koji se to sada događa nije niti objektivan, niti razvidan niti nepristran. Protivno navedenim odredbama, u razdoblju do zaključno 31. ožujka 2011. godine nezavisni opskrbljivači zaprimali su od strane HEP-OPS-a obračune električne energije uravnoteženja koji su sačinjeni s pozivom na Jedinstveni nadomjesni dijagram za sva obračunska mjerna mjesta bez krivulje opterećenja (kućanstvo, poduzetništvo do 30 kw; javna rasvjeta) prema kojem se svi ti kupci tretiraju na isti način bez obzira na ostvarenje prema tarifnim stavkama (viša i niža). Ovakvim načinom obračuna, primjerice, za kupce tarifnog modela-žuti (javna rasvjeta) koji troše energiju noću, energija se obračunava po jedinstvenom nadomjesnom dijagramu koji većinu potrošnje raspoređuje u dnevne sate. Stoga bi opskrbljivač za javnu rasvjetu trebao više energije osigurati u dnevnim nego u noćnim satima, što je u najmanju ruku apsurdno. Osim što je apsurdno to je ekonomski neprihvatljivo, jer se sustavu (HEP-u) mora dostaviti skupa vršna energija, a od kupaca se može naplatiti jeftina noćna energija. Razliku u cijeni, znatno uvećanu za trošak energije uravnoteženja, zadržava HEP. S danom 01. travnja 2011. godine jedinične cijene električne energije uravnoteženja izračunavaju se sukladno novoj Metodologiji za pružanje usluga uravnoteženja električne energije u elektroenergetskom sustavu (Narodne novine broj: 37/2011. i 42/2011.). Iz analize zaprimljenih podataka o ostvarenju količina isporučene električne energije za sve mjesece nakon travnja 2011. godine, zaključili smo kako se HEP-OPS-ov obračun isporučene električne energije za mjesece nakon travnja 2011. godine koji je zasnovan na temelju krivulje opskrbljivača, a utvrđen od strane HEP-ODS d.o.o., u bitnome razlikuje od službenih podataka koje nam je zasebno dostavio HEP-ODS d.o.o., a koji su sadržani u datotekama s mjernim podatcima, a čiji iznos odgovara i našim mjerenjima. Dakle, sada postoji značajno odstupanje u ukupnoj količini električne energije koju su nezavisni opskrbljivači isporučili kupcima u mjesecima nakon travnja 2011. godine i to na način da je uvijek obračunato i do 20 % više električne energije u odnosu na stvarno izmjerene količine prema dostavljenim mjernim podacima od strane HEP- ODS d.o.o., a što prema iskazanom izračunu predstavlja nekoliko puta viši iznos u naknadi za odstupanje. Nakon niza žalbi i intervencija problem je djelomično riješen, ali ne i na zadovoljavajući način. Usprkos obvezama propisanim 'Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom' i 'Mrežnim pravilima' još uvijek nisu sva obračunska mjerna mjesta, s priključnom snagom većom od 30 kw, opremljena odgovarajućom mjernom opremom s krivuljom opterećenja, već se obračun energije uravnoteženja vrši drugim metodama koje nisu niti razvidne niti objektivne. Time se nanosi izravna šteta opskrbljivačima, jer umjesto da planiraju stvarnu potrošnju pojedinog kupca, oni trebaju pogoditi što će operator na osnovu svoje tajne metodologije izračunati. Obveza HEP ODS-a je i dostava 15-minutnih vrijednosti za obračunska mjerna mjesta za koje se postoje podaci o krivuljama opterećenja. Ta se obveza ne ispunjava niti danas. Na taj način se otežava planiranje buduće potrošnje pojedinih kupaca iz nama nepoznatih razloga. Što točnije planiranje bi trebalo biti interes svih sudionika na tržištu električne energije, jer je to i jedan od temeljnih razloga za uvođenje tržišta u energetiku. 8

5. ZAKLJUČAK Hrvatska je u potpunosti prihvatila 'drugi energetski paket' EU i implementirala ga u svoje zakonodavstvo. Usprkos tome, čak i nekoliko godina kasnije, nema interesa novih opskrbljivača za ulazak na tržište. Na tržištu je i dalje prisutan monopol državne elektroenergetske kompanije, koja je glavni opskrbljivač u Hrvatskoj. Od otvaranja tržišta pa do današnjih dana je bilo vrlo malo poboljšanja u funkcioniranju tržišta. Ulazak novih opskrbljivača na tržište je otkrio sve slabosti nacionalnog regulatornog okvira i provedene liberalizacije koja u praksi nije funkcionirala. Posljedica je nastavak dominacije nacionalne elektroprivrede (vertikalno integrirana tvrtka), i nepostojanje prave konkurencije u pogledu opskrbe električnom energijom. Takvim pristupom nema tržišne utakmice i kupci nemaju izbora te prihvaćaju cijenu i uvijete određene od strane monopolista. Glavni prepreke se odnose na zloupotrebu reguliranih djelatnosti, a najočitiji je primjer na tržištu električne energije uravnoteženja, koje nije postojalo sve do pojave novih opskrbljivača. Naime, unatoč postojanju zakonskih odredbi i preuzetih obveza od strane reguliranih djelatnosti (HEP Operator prijenosnog sustava i HEP Operator distribucijskog sustava) iste se nisu usvojile niti primjenjivale sve do pojave konkurencije. Stoga, tržište nije bilo transparentno i nisu vrijedila pravila jednakosti za sve opskrbljivače. Za HEP je to značilo prelijevanje prihoda unutar grupe, a za nove opskrbljivače dodatne troškove i penale koje vode u smjeru izbacivanja sa otvorenog tržišta. Kako doći do transparentnog i otvorenog tržišta su ključna pitanja koja je potrebno riješiti između tržišnih operatora, operatora sustava i energetskih regulatora. Nažalost, glavna prepreka su znatno smanjene ovlasti regulatora, koji ima ograničene mogućnosti djelovanja na tržištu električne energije i reguliranja reguliranih djelatnosti. Ovakav model i zakonski okvir nisu polučili željene rezultate. Europska Komisija je za rješavanje tih problema usvojila 'treći paket' energetskog zakonodavstva. Temeljne smjernice 'trećeg paketa' su: učinkovito razdvajanje prijenosnih sustava i operatora prijenosnog sustava, osnivanje Regulatorne Agencije Europske Unije ACER, institucionalizirana suradnja mrežnih operatora ENTSO, proširene ovlasti za nacionalne regulatore, razvoj maloprodajnog tržišta i zaštita potrošača i stvaranje ravnopravnih uvjeta za sve energetske subjekte. Ovo treba shvatiti kao šansu i trebalo bi pažljivo napraviti nove zakone iz područja energetike koji će učinkovito odvojiti regulirane od tržišnih dijelova sustava i spriječiti zloporabe reguliranog dijela. Glavno oružje u toj borbi bi trebale biti znatno ojačane i proširene ovlasti regulatora. LITERATURA [1] Krajcar, S., Mortensen, K. B.: Training centre for Energy trading, An analysis of the Croatian/South East European, Situation regarding the free energy market implementation, Faculty of Electrical Engineering, Zagreb, www.fer.hr/zvne, www.tcet.info, February 2006, str.13. [2] DIRECTIVE 2009/72/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL, 13 July 2009, Official Journal of the European Union, 5 L 211/5 [3] THE WORLD BANK GROUP PRIVATE SECTOR AND INFRASTRUCTURE NETWORK: NOTE NUMBER 225 [4] Dr. Konstantin Petrov: Electricity Markets and Principle Market Design Models, KEMA Consulting GmbH 9