Manić Marija, Đuričić Bosiljka, Raičević Z.** Ključne reči: medonosna pčela, Tropilaelaps spp., bumbar

Transcription

1 PREGLEDNI RAD / REVIEW PAPER DOI /VETGL M UDC : e(497.11) TROPILELOZA PČELA EPIZOOTIOLOŠKA SLIKA SA POSEBNIM OSVRTOM NA PRVI OPIS PARAZITA KOD BUMBARA I PČELA U SRBIJI* TROPILAELAPS OF BEES EPIZOOTIOLOGICAL PICTURE WITH SPECIAL EMPHASIS ON THE FIRST DESCRIPTION OF THE PARASITE IN BUMBLEBEES AND BEES IN SERBIA Manić Marija, Đuričić Bosiljka, Raičević Z.** Medonosne pčele su najznačajniji oprašivači biljaka širom sveta. Korist od oprašivanja biljaka prevazilazi sve ostale ekonomske koristi koje savremeno pčelarstvo ima kroz proizvodnju meda, matičnog mleča, propolisa, voska, pčelinjeg otrova i drugo. Problematika pčelinjih bolesti ima vrlo važno mesto u savremenom komercijalnom pčelarenju. To se naročito odnosi na činjenicu da se broj uzročnika bolesti kod pčela poslednjih decenija naglo povećao. Međunarodnim transportom, izvozom ili uvozom pčela i/ili njihovih proizvoda, povećala se mogućnost unošenja različitih uzročnika (parazita, bakterija, virusa i gljivica) u pčelinje zajednice. Poslednjih godina jedan od najvećih problema u pčelarstvu u Aziji je tropileloza - ektoparazitsko oboljenje pčela koje prouzrokuju grinje iz roda Tropilaelaps. Zbog velikog interesovanja za parazite Varroa destructor i Acarapis woodi značaj grinja iz familije Tropilaelaps dugo vremena nije bio poznat. Danas se tropileloza nalazi na OIE listi opasih bolesti koje ugrožavaju ceo svet. Za širenje ove bolesti u svetu postoji realna opasnost a najznačajniji put širenja je trgovina, odnosno uvoz pčela, rojeva, matica, pčelinjih proizvoda i opreme. U Republici Srbiji oboljenje je prvi put opisano tokom aprila-maja godine kod bumbara i pčela kod kojih je registrovana masovna invadiranost sa do tada nepoznatim parazitima. Dodatnom analizom uvtrđeno je da parazit pripada familiji Laelapidae (Mesostigmata), rodu Tropilaelaps. Ključne reči: medonosna pčela, Tropilaelaps spp., bumbar * Rad primljen za štampu godine ** Marija Manić, dr vet. med., istraživač saradnik, Veterinarski specijalistički institut Niš, Niš; dr sc. vet. med. Bosiljka Đuričić, profesor, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu; Raičević Z., Veterinarski specijalistički institut Niš, Srbija 371

2 Uvod / Introduction Tropileloza je ektoparazitsko oboljenje pčela prouzrokovano grinjama iz roda Tropilaelaps. Rod Tropilaelaps pripada familiji Laelapidae (Mesostigmata). U okviru roda Tropilaelaps opisano je četiri vrste koje parazitiraju kod pčela: T. clareae, T. mercedesae, T. koenigerum i T. thaii. Uzročnik T.clarae se enzootski javlja u Aziji gde parazitira kod azijske pčele Apis dorsata koja za T.clareae predstavlja prirodnog domaćina. Uzročnik parazitira u pčelinjem leglu gde se hrani hemolimfom pčelinjih larvi i lutki. Prema podacima sa OIE tropileloza se retko javlja. U epizootiologiji bolesti poznato je da se ona prvobitno javljala u Indoneziji, ali poslednjih 40 godina geografska distribucija ovog parazitskog oboljenja se značajno proširila. Danas se tropileloza najčešće javlja u tropskim krajevima iz razloga što pčele tokom cele godine gaje leglo koje je neophodno za razvoj parazita. Bolest je prvi put otkrivena kod A. mellifera na Filipinaima (Delfinado and Baker, 1961), a potvrđena je i kod A. dorsata u Indiji, Pakistanu, Burmi, Nepalu, na Tajlandu, Filipinima, Borneu i u Afganistanu (Delfinado-Baker i Baker, 1982; Tangjingjai i sar., 2003). Tropilaelaps mercedesae je dugo bio opisivan kao T. clareae zbog male razlike u morfološkom izgledu sve dok molekularnim tehnikama nije dokazana razlika između ove dve vrste. Smatra se da T. clareae i T. mercedesae parazitiraju kod A. mellifera dok su za ovu vrstu pčela T. koenigerum i T. thaii bezopasne (Anderson i Morgan, 2007). U Aziji T. clarae je prisutan kod pet vrsta pčela: A. cerana, A. dorsata, A. florea, A. laboriosa i A. mellifera, pri čemu naj veću invazivnost pokazuje prema A. mellifera, manje prema A. dorsata, dok je invazivnost kod A. ceranae najmanja. Rezistencija A. cerana se objašnjava velikom sposobnošću ovih pčela za samočišćenje. Naime, poznato je da pčele A. cerana redovno uklanjaju parazite iz legla tako da se na podu košnice mogu uvek naći oštećeni paraziti (bez nogu). Kod vrste A. cerana, T. clareae skoro nikada ne izaziva promene na leglu kao ni na pčelama. Kod A. dorsata, T. clareae ne nanosi velike gubitke iz razloga što se ova vrsta pčela stalno seli i nakon selidbe ne razvija odmah leglo, tako da paraziti u tom periodu ne mogu da prežive na odraslim pčelama. Najveći gubici se registruju kod A. mellifera (Wongsiri et al., 1989). Od drugih vrsta Tropilaeleps spp. opisan je T. koenigerum prvi put od strane Delfinado-Baker i Baker godine, iz zbirnih uzoraka grinja sakupljenih od A. dorsata sa Šri Lanke (Gudrun i Nicolaus Koeniger), a zatim i kod A. laboriosa, A. cerana i A. mellifera u Kašmiru, na Himalajima, Borneu, na Tajlandu (Delfinado-Baker i sar., 1985; Koeniger i sar., 2002; Tangjingjai i sar., 2003). Vrste T. clareae i T. koenigerum mogu međusobno da se identifikuju na osnovu morfološkog izgleda i primenom molekularnih metoda dijagnostike. Prema podacima OIE-a oboljenje se javlja u Indoneziji, kopnenom delu Azije, u Maleziji, na Filipinima, Tajlandu. U poslednjih 5 godina prijavljena je pojava tropileloze u Maleziji ( ) ali bez kliničkih simptoma. U Papui Novoj Gvineji bolest je registrovana a tokom i godine sumnja na pojavu tropileloze pojavila se u Kongu (Afrika) ali bez laboratorijske potvrde. 372

3 Na osnovu molekularnih i morfoloških istraživanja utvrđeno je da je T. mercedese najčešći uzročnik bolesti (kartogram 1) (Honeybee Disease in Europe, Report to Syngenta Ltd, January 2013). Kod A. dorsata u Kini, Indiji, Indoneziji (Bali, Borneo, Java, Sumatra), na Tajlandu, Filipinima (Palawan), Šri Lanki, Maleziji i u Vijetnamu najčešće je registrovan T. mercedese, a T. clareae je registrovan na Filipinima i u Indoneziji (ostrvo Sulovesi), dok je T. koenigerum registrovan na Šri Lanki i u Indoneziji (Sambelia). Tropilaelaps thaii je registrovan samo u Vijetnamu. Kod A. mellifera uglavnom je registrovan T. mercedese i to u Burmi, Kini, Indiji, Papui Novoj Gvineji, Južnoj Koreji, Vijetnamu i na Tajlandu, dok je T. clareae registrovan na Filipinima (Anderson i Morgan, 2007). Kartogram 1. Distribucija Tropilaelaps spp. u Jugoistočnoj Aziji (Honeybee Disease in Europe, Report to Syngenta Ltd, January 2013) Map 1. Distibution of Tropilaelaps spp. in Southeast Asia U Evropi se pojava oboljenja ne registruje, ali je u tokom godine u Srbiji (SFRJ) prvi put zabeležena invadiranost sa novim parazitom iz familije Laelapidae kod bumbara čije se leglo nalazilo u blizini pčelinje košnice a kasnije i kod samih pčala (Lolin i sar., 1995). Etiologija / Etiology. Postoji najmanje četiri vrste grinja iz roda Tropilaelaps koje parazitiraju kod pčela: T. clareae, T. mercedesae, T. koenigerum i T. thaii. Tropilaelaps clarae je najznačajnija vrsta i ranije se smatralo da je ubikvitarni parazit kod azijskih pčela A. dorsata brevilinula i A. dorsata binghami (Indonezija) (Laigo i Morse, 1968). Vrste Tropilaelaps spp. imaju crvenkasto-braon telo prekriveno mnogobrojnim kratkim spikulama. Tropilaeleps clareae i T. koenigerum su vrlo slične. Leđni štit T. clareae je dugačak 880 µm i širok 512 µm kod mužjaka, a kod ženki dugačak 976 µm i širok 528 µm. Kod T. koenigerum dužina leđnog štita je 570 µm, a širina 364 µm kod mužjaka, dok je kod ženki dužina µm, a širina µm. Obe vrste drže prvi par nogu uspravno. Postoji razlika i u građi spermodaktila kod mužjaka. Kod T. clareae ovaj organ je dugačak, sa većim 373

4 brojem namotaja na distalnom kraju, dok je kod T. koenigerum kratak i završava se petljom u obliku svinjskog repa (Baker A. R. et al., 2005). Tropilaelaps mercedese i T. clareae imaju skoro iste morfološke karakteristike. Kod Tropilaelaps thaii opisane su samo ženke koje se malo razlikuju od ženki ostalih vrsta. Međusobno razlikovanje vrsta Tropilaelaps spp. moguće je na osnovu izgleda analne ploče, genitalne ploče (epigynium), oblika helicera, spermodaktila kod mužjaka i na osnovu razlike genetske sekvence (Anderson i Morgan, 2007). Opis prvog slučaja u Republici Srbiji / Description of the first case in the Republic of Serbia. Prvi slučaj parazita iz familije Laelapidae registrovan je 17. aprila godine na jednom bumbaru u blizini pčelinjaka. Ektoparaziti su viđeni golim okom, a bumbar je podsećao na plod maline. Pronađeno je ukupno 78 parazita na toraksu i abdomenu. Drugi slučaj je primećen 23. maja na pčelama sa drugog pčeli njaka. Dat je i detaljan opis parazita. Prema ključevima za determinaciju ustanovljeno je da paraziti pripadaju familiji Laelapidae. Veličina parazita je od 900 do 1100 nm, a telo im je nesegmentirano (slika 1), sa dorzalne strane poseduju dorzalni štit, sa ventralne strane je analna ploča elipsoidnog oblika koja uokviruje analni otvor okruglog oblika. U visini coxae prvog i drugog para nogu po srednjoj liniji sa ventralne strane nalazi se genitalni otvor (slika 2). Kutikula je posuta brojnim bradavičastim izraslinama (mamilama). Kapitulum je kod svih primeraka sa ventralne strane i na njemu se nalazi par palpi od po 5 člančića od kojih je prvi najduži 35 μm, dok su drugi, treći i četvrti kraći (28 μm), a peti je konusnog oblika dužine 31 μm i obrastao gušćim dlačicama nego prethodni. Hipostoma je retraktilna i za polovinu kraća od kapituluma (slika 3). Paraziti imaju četiri para nogu koje se vide sa ventralne strane, sastavljene su od člančića i završavaju ambulakrama koje su poduprete sa po dva nokta lučno okrenuta u stranu. Mužjaci imaju više hitina u kutikuli i izraženiji leđni štit (Lolin i sar., 1995). Prisustvo parazita do tada nije bilo registrovano u našoj zemlji. U to vreme ovo parazitsko oboljenje se nije nalazilo na OIE listi pa zato nije ni postojala obaveza prijavljivanja (slike 1, 2, 3) (Lolin i sar., 1995). Slika 1. Dorzalna strana parazita Figure 1. Dorsal side of the parasite Slika 2. Ventralna strana parazita Figure 2. Ventral side of the parasite 374

5 Klinička slika bolesti / Clinical picture of the disease. Bolest se može otkriti kliničkim pregledom legla i pčela. Uzročnici tropileloze parazitiraju na leglu pčela i hrane se hemolimfom larvi i lutki pri čemu dovode do uginuća legla, izleganje pčela sa malformacijama i smanjenja životnog veka pčela. Promene na leglu su vrlo slične promenama kod varooze (promene na poklopcima legla, raštrkano leglo, promene na larvama) (slike 4 i 5). Kod pčela se javljaju deformiteti, odnosno iskrivljeni abdomeni, krila i noge. Slika 3. Izgled usnog aparata Figure 3. Appearance of mouth apparatus Slika 4. Paraziti na larvama u leglu pčela (Dangers of Importing Bees dangers-of-importing-bees.html) Figure 4. The parasite on larvas in brood of bees Slika 5. Parazit na lutki pčela (Bee Pests and Diseases - wa.gov.au/ento/bee.htm) Figure 5. The parasite on doll bees Usni aparat Tropilaelaps spp. je tako građen da ne mogu da probiju kutikulu odraslih pčela pa samim tim na njima i ne mogu da se hrane što ima veliki značaj za pčelinju zajednicu. Ženke T. clareae mogu bez hrane da prežive do jedne nedelje, a u eksperimentalnim uslovima najduže do 4 nedelje. Smatra se da larve pčela stare između 3 i 4 dana luče feromone koji stimulišu ishranu Tropilaelaps spp. pa na ovim larvama uzročnici mogu duže da prežive (Woyke, 1994). Celokupan razvoj Tropilaelaps spp. traje oko jedne nedelje i odvija se u poklopljenom leglu. Razvoj je mnogo kraći nego kod Varroa spp. pa se zbog toga smatra da je tropileloza opasnija ektoparazitoza od varooze. Infekcija vrstama Tropilaelaps spp. je mnogo invazivnija nego infekcija V. destructor (Woyke, 1984). Ženka parazita polaže 3-4 jaja u poklopljenoj pčelinjoj ćeliji. Razvoj parazita je sinhronizovan sa razvojem pčela i odvija se na sledeći način: ženka Tropilaelaps spp. polaže jaja otprilike u vreme kada su larve pčela stare 14 dana, za 1 dan Tropilaelaps spp. 375

6 prelazi u larvu, zatim sledećeg dana prelazi u protonimfu a kada su larve pčela stare 19 dana Tropilaelaps spp. je u fazi deutonimfe. Razvoj parazita je završen pre izleganja pčele (Woyke, 1987). Ovi paraziti se podjednako razmnožavaju i u trutovskom i u radiličkom leglu (Anderson and Morgan, 2007). Epizootiološki gledano invadiranost sa Tropilaelaps spp. ima veliki značaj i sa aspekta prenošenja virusnih infekcja kod pčela. S obzirom da je dokazano da V. destructor može da prenosi neke virusne bolesti pčela pretpostavilo se da sličnu ulogu može imati i Tropilaelaps spp. U jednom istraživanju sprovedenom u Kini (Dainat i sar., 2009), primenom molekularnih tehnika ispitivano je prisustvo virusa pčela kod pčela radilica i uporedno kod parazita iz roda Tropilaelaps spp. (identifikovan kao T. mercedese). Ispitivanjima su obuhvaćeni virus deformisanih krila (DWV), virus crnog matičnjaka (BQCV), virus mešinastog legla (SBV), Kašmir pčelinji virus (KBV), virus akutne paralize pčela (ABPV) i virus hronične paralize pčela (CBPV). Tom prilikom dokazano je samo prisustvo genoma virusa DWV u visokom titru ali je veći titar RNK virusa bio kod parazita (Tropilaelaps spp.) u odnosu na radilice. Ovo je prvi dokaz prisustva pčelinjeg virusa kod Tropilaelaps spp. Virus deformisanih krila je takođe dokazan kod T. mercedese koji su sakupljeni u Kini iz kolonija A. melifera (Forsgren i sar., 2009). Terapija / Therapy. Kod prve pojave bolesti preporučuje se stamping out metod svih invadiranih društava sa temeljnom dezinsekcijom. Iako trenutno nema specijalno odobrenih proizvoda za kontrolu tropileloze, u slučaju da se bolest pojavi, koristila bi se sredstva za kontrolu varooze. Prema radovima u kontroli tropileloze mogu da se koriste organska jedinjenja kao što su mravlja kiselina i timol. Dokazano je da na Tropilaelaps spp. bolje deluje mravlja kiselina. Zaključak / Conclusion Uzročnici tropileloze se još uvek ne dijagnostikuju u Evropi, ali s obzirom da uvoz može da ima veliki uticaj na unos parazita i zdravstveno stanje pčela, tropileloza se nalazi na listi za obaveznu prijavu pod zakonodavstvom Evropske unije. Zbog nekontrolisanog prometa pčela i prozvoda od pčela, klimatskih promena i globalizacije za očekivati je da će se u narednim godinama ove vrste parazita proširiti i na Evropu pa se zbog toga smatraju ozbiljnom potencijalnom pretnjom u pčelarstvu. Literatura / References 1. Anderson DL, Morgan MJ. Genetic and morphological variation of bee-parasitic Tropilaelaps mites (Acari: Laelapidae): new and re-defined species. Exp Appl Acarol 2007; 43: Baker AR, Hick A, Chmielewski W. Aspekts of history andbiogeography of the mites Tropilaelaps clareae and T. koenigerum, J Apicultural Sci 2005; 49(2): Bee Pests and Diseases 4. Dangers of Importing Bees

7 5. Dainat B, Ken T, Berthoud H, Neumann P. The ectoparasitic mite Tropilaelaps mercedesae (Acari: Lelapidae) as a vector of honeybee viruses. Insectes Sociaux 2009; 56: Delfinado-Baker M, Underwood BA, Baker EW. The occurrence of Tropilaelaps mites in brood nests of Apis dorsata and Apis laboriosa in Nepal, with descriptions of the nymphal stages. v. 125(10), 1985, Delfinado-Baker M, Baker EW. A new species of Tropilaelaps parasitic on honeybees. Am Bee J 1982; 112: Delfinado MD, Baker EW. Tropilaelaps, a new genus of mite from Philippines (Laelaptidae: Acarina). Fieldiana Zoo 1961; 44: Forsgren E, de Miranda JR, Isaksson M, Wei S, Fries I. Deformed wing virus associated with Tropilaelaps mercedesae infesting European honey bees (Apis mellifera). Exp Appl Acarol 2009; 47(2): doi: /s Honeybee Disease in Europe, Report to Syngenta Ltd, January 2013, FERA (The Food and Enviroment Research Agency) 11. Laigo FM, Morse RA. The mite Tropilaelaps clareae in Apis dorsata colonies in the Philippines. Bee World 1968; 49(3): Lolin M, Katić-Radivojević S, Đuričić B. Jedan slučaj kod nas novog pčelinjeg krpelja verovatno iz familije Lelaptidae, Veterinarski glasnik 1995; 49(5-6): Lolin M, Katić-Radivojević S, Đurković B. Acarine ektoparaziti pčela. Veterinarski glasnik 1981; 35(6): Koeniger G, Koeniger N, Anderson LD, Lekprayoon C, Tingek S. Mites from debris and sealed brood cells of Apis dorsata colonies in Sabah (Borneo) Malaysia, including a new haplotype of Varroa jacobsoni. Apidologie 2002; 33: Muhammad Khalid Raffique, Rashid Mahmood, Muhammad Aslam and Ghulam Sarwar, Control of Tropilaelaps clareae Mite by Using Formic Acid and Thymol in Honey Bee Apis mellifera L. Colonies. Pakistan J Zool 2012; 44(4): Tangjingjai W, Verakalasa Patchara, Sittipraneed S, Klinbunga S, Lekprayoon C. Genetic differences between Tropilaelaps clareae and Tropilaelaps koenigerum in Thailand based on ITS and RAPD analyses. Apidologie 2003; 34; Woyke J. Tropilaelaps clareae females can survive for four weeks when given open bee brood of Apis mellifera. J Apicultural Res 1994; 33(1): Woyke J. Comparative population dynamics of Tropilaelaps clareae and Varroa jacobsoni mites on honeybees, J Apicultural Res 1987; 26(3): Woyke J. Survival and prophylactic control of Tropilaelaps clareae infesting Apis mellifera colonies in Afganistan. Apidologie 1984; 15(4): Wongsiri S, Tangkanasing P, Sylvester HA. The resistance behavior of Apis cerana against Tropilaelaps clareae. Proceedings of the first Asia-Pacific conference of entomology. Chiang Mai, 1989; ENGLISH TROPILAELAPS OF BEES EPIZOOTIOLOGICAL PICTURE WITH SPECIAL EMPHASIS ON THE FIRST DESCRIPTION OF THE PARASITE IN BUMBLEBEES AND BEES IN SERBIA Manić Marija, Đuričić Bosiljka, Raičević Z. Honey bees are the most significant pollinators of plants worlwide. Importance of plant pollination widely exceeds all other economic benefits of modern beekeeping such as production of honey, Royal jelly, prpolis, beeswax, honeybee venom etc. The issues 377

8 concerning bees diseases are of extreme importance in modern commercial beekeeping. That especially regards to the fact that the number of disease agents in bees has considerably increased in recent decades. Using international transport, export or import of bees and their products, the possibility of entering various agents (parasites, bacterias, viruses and fungi) into bee colonies. In recent years one of the biggest problems in beekeeping in Asia has become tropilaelaps ectoparasitic bee disease caused by mites of the genus Tropilaelaps. But because of prevalent interest in parasites Varroa destructor and Acarapis woodi, the threat of mites from Tropileaps family has not been familiar for a long period of time. Today, Tropilaelaps is on the list of diseases endangering the whole world, made by OIE. There is a real risk of its spreading, mostly through trade, that is import of bees, swarms, queen bees, bee products and equipment. In the Republic of Serbia, this disease was described for the first time in April-May 1981 in bumblebees and bees in which a mass infestation with until then unknown parasites was detected. By additional analysis there was found out that the parasite in question was from Laelapidae (Mesostigmata) family, Tropilaelaps Key words: honey bee, Tropilaelaps spp., bumblebee РУССКИЙ ТРОПИЛЕЛАПСОЗ ПЧЕЛ ЭПИЗООТОЛОГИЧЕСКАЯ СИТУАЦИЯ С АКЦЕНТОМ НА ПЕРВИЧНОМ ОПИСАНИИ ПАРАЗИТОВ ШМЕЛЕЙ И ПЧЕЛ В СЕРБИИ Манич Мария, Джуричич Босилька, Райчевич З. Медоносные пчелы основные опылители растений в мире. Польза от опыления растений пчелами превосходит все остальные экономические выгоды, приносимые современным пчеловодством при производстве меда, маточного молочка, прополиса, воска, пчелиного яда и т.п. Проблематика болезней пчел занимает очень важное место в современном коммерческом пчеловодстве. Это усугубляется фактом, что количество возбудителей болезней пчел в последние десятилетия резко увеличилось. Международный транзит, экспорт и импорт пчел и/или их продуктов увеличивает возможность переноса различных возбудителей (паразитов, бактерий, вирусов и грибков) в пчелиные семьи. В последние годы одной из величайших проблем в пчеловодстве Азии является тропилелапсоз эктопаразитарное заболевание пчел, вызываемое клещами вида Tropilaelaps. Значительное внимание уделялось паразитам Varroa destructor и Acarapis woodi, в то время как значение клещей вида Tropilaelaps долгое время недооценивалось. Сегодня тропилелапсоз находится в списке заболеваний, угрожающих всему миру (OIE). В мире существует реальная опасность распространения этого заболевания, а одним из основных путей распространения является экспорт пчел, роев, пчеломаток, продуктов пчеловодства и инвентаря. В Республике Сербия заболевание впервые было описано в апреле-мае 1981 г., когда было отмечено массовое поражение шмелей и пчел неизвестными на тот момент паразитами. Дополнительный анализ подтвердил принадлежность паразитов к семейству Laelapidae (Mesostigmata), вид Tropilaelaps. Ключевые слова: медоносная пчела, Tropilaelaps spp., шмель 378