Zastupljenost gljiva iz porodice Boletaceae u Parku prirode Medvednica

Size: px

Start display at page:

Download "Zastupljenost gljiva iz porodice Boletaceae u Parku prirode Medvednica"

Madeline Parker
5 years ago
Views:

1 Presence REVIEW ARTICLE of mushrooms of the family Boletaceae in Natural Park Medvednica Zastupljenost gljiva iz porodice Boletaceae u Parku prirode Medvednica Ivan ŠIRIĆ, Romano BOŽAC, Ivica KOS, Renata VRHOVEC 1 Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, Zagreb, Hrvatska ( isiric@agr.hr) Sažetak Cilj istraživanja bio je determinirati i utvrditi zastupljenost vrsta mikoriznih gljiva iz porodice Boletaceae koje rastu na području Parka prirode Medvednica te opisati njihove morfološke karakteristike. Sve vrste gljiva iz porodice Boletaceae su simbionti, odnosno mikorizne gljive koje mogu živjeti isključivo u zajednici s različitim biljkama, najčešće visokim stablašicama. Park prirode Medvednica je bogat različitim vrstama viših stablašica kao što su obična bukva (Fagus sylvatica L.), hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), hrast lužnjak (Q. robur L.), hrast kitnjak (Q. petraea (Matt.) Liebl.), obični grab (Carpinus betulus L.), obična smreka (Picea abies (L.) Karst), europski ariš (Larix decidua Mill.), pitomi kesten ( Castanea sativa Mill.), obična breza (Betula pendula Roth), obična lijeska ( Corylus avellana L.), obični bor (Pinus sylvestris L.), crna joha (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), obična jela (Abies alba Mill.) i dr., a time i s mikoriznim vrganjevkama. U ovom radu opisane su 23 vrste vrganjevki od toga 11 vrsta iz roda Boletus, jedna vrsta iz roda Gyrodon, 5 vrsta iz roda Leccinum, 2 vrste iz roda Suillus, jedna vrsta iz roda Tylopilus i 3 vrste iz roda Xerocomus koje rastu na području Medvednice. Ključne riječi: Boletaceae, Medvednica, morfološke karakteristike, mikoriza, vrsta Presence of mushrooms of the family Boletaceae in Natural Park Medvednica Abstract The aim of this paper was to identity mycorrhizal mushrooms of the family Boletaceae that grow in Nature Park Medvednica, their frequency and morphological characteristics. All species of mushrooms from the family Boletaceae are symbionts, or mycorrhizal fungi that can live only in association with different plants, usually high trees. Nature Park Medvednica is rich with various species of higher trees like beech (Fagus sylvatica L.), oak (Quercus pubescens Willd.), oak (Q. robur L.), oak (Q. petraea (Matt.) Liebl.), hornbeam (Carpinus betulus L.), juniper (Picea abies (L.) Karst), larch (Larix decidua Mill.), chestnut ( Castanea sativa Mill.), birch (Betula pendula Roth), hazel ( Corylus avellana L.), pine (Pinus sylvestris L.), alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.), dishes (Abies alba Mill.) etc., and thus with mycorrhizal bolet. In this paper 23 species of the family Boletaceae are described, of which 11 species are of the genus Boletus, one species of the genus Gyrodon, 5 species of the genus Leccinum, 2 species of the genus Suillus, one species of the genus Tylopilus and 3 species of the genus Xerocomus that grow on Medvednica. Key words: Boletaceae, Medvednica, morphological characteristics, mycorrhiza, species Proceedings. 47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia ( ) Section 1. Agroecology and Ecological Agriculture 121

2 Ivan ŠIRIĆ, Romano BOŽAC, Ivica KOS, Renata VRHOVEC Uvod Vrganjevke (Boletaceae) je prvi put opisao francuski botaničar Francois Fulgis Chevallier godine. Rastu na površini tla u simbiozi odnosno zajednici sa raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća kao što su obična bukva (Fagus sylvatica), hrast (Quercus spp.), obična jela (Abies alba), obični grab (Carpinus betulus), obična breza (Betula pendula), europski ariš (Larix decidua), obični bor (Pinus sylvestris)...(agueda i sur., 2006). U dobro očuvanim šumama i šumskim zajednicama na području Hrvatske moguće je pronaći desetke vrsta gljiva iz porodice Boletaceae. Rastu od kasnog proljeća do kraja jeseni, a najveći broj u ljetnim i jesenskim mjesecima. Većina vrsta iz istraživane porodice proizvodi velike mesnate gljive sa klobukom i stručkom. Jestive mikorizne gljive iz navedene porodice su vrhunski gurmanski specijaliteti za ljubitelje gljiva i izvor prihoda za kolekcionare (Wang i Hall, 2004). Ukupna godišnja potrošnja samo vrste Boletus edulis u svijetu iznosi oko 50 tona (Hall i sur., 1998). U posljednjih desetak godina i u Hrvatskoj je jako izražen trend sakupljanja gljiva, uglavnom vrganjevki. Istraživane gljive pripadaju razredu Basidiomycetes, redu Boletales i porodici Boletaceae koja obuhvaća nekoliko rodova: Boletus, Gyrodon, Leccinum, Suillus, Tylopilus, Xerocomus, Chalciporus, Gyroporus i dr. Prema nekim podacima, u razredu Basidiomycetes se nalazi između 15 i 20 tisuća vrsta gljiva. Najbitnija je značajka ovog razreda da se u njemu nalaze gljive najvišeg razvojnog stupnja, među kojima su i vrganjevke. Međutim, ne postoji pravilo ni metoda, osim laboratorijskih analiza, pomoću kojih se mogu sa stopostotnom sigurnošću razlikovati jestive od otrovnih gljiva (Božac, 2003). Da bi mogli utvrditi razlike između pojedinih vrsta odnosno rodova, gljive trebamo poznavati u svim razvojinim stadijima, poznavati njihovu morfologiju i stanište. Masiv Medvenice je teritorijalno smješten na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Pruža se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, u dužini od oko 40 km i širini od oko 9 km. Prostire se na nadmorskoj visini od 120 do 1035 m (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, 2005.). Temeljni fenomen Parka prirode su dobro očuvane šume i šumske zajednice koje obuhvaćaju 64% ukupne površine Medvednice, a time i mikorizne gljive. U ovom radu bit će prikazane simbiontske vrste gljiva iz porodice Boletaceae koje rastu na području Parka prirode Medvednica, njihove morfološke karakteristike i stanište. Ovaj će rad doprinjeti spoznajama o zastupljenosti vrsta iz rodova Boletus, Leccinum, Xerocomus, Suillus, Gyrodon, Tylopilus, kao i njihovim simbiontskim vrstama na spomenutom području. Materijal i metode Zastupljenost gljiva iz porodice Boletaceae bilježena je na šest lokaliteta na području Medvednice u proljeće, ljeto i jesen godine na početku i kraju mjeseca. Istraživani su sljedeći lokaliteti: Mikulićka gora, Mlinovi, Šestinski kraljevac, Gračani, okolica Tomislavovog doma i poručje iznad gornje Bistre. Determinacija gljiva je izvedena u laboratoriju na Agronomskom fakultetu prema uobičajenim ključevima i ikonografijama (Bon, 1988; Božac, 2008; Erica i sur., 1980; Marchand, 1975; Singer, 1965 ). Determinacija visokih stablašica je izvedena na istraživanom području prema (Borzanu, 2001). Opisane su morfološke karakteristike i stanište za svaki rod odnosno vrstu. Osim klobuka i stručka kao glavnih morfoloških obilježja opisani su oblik, boja i veličina spora, boja mesa te stanište vrsta pronađenih na Medvednici. Rezultati i rasprava Tijekom istraživanja godine na Medvednici su utvrđene 23 vrste gljiva iz porodice Boletaceae, uglavnom visoko kvalitetne jestive gljive. Porodica Boletacea pripada u: razred Basidiomycetes, red Boletales, a obuhvaća rodove Boletus, Leccinum, Xerocomus, Suillus, Gyrodon, Tylopilus i dr. Sve vrste unutar istraživane porodice posjeduju stručak i klobuk, kao dva osnovna morfološka obilježja plodnoga tijela koja su građena od nitastih stanica hifa, čiji splet tvori micelij (Božac, 2003). Pronađene vrste gljiva navedene su u popisu unutar viših sistematskih kategorija (Tablica 1.). Klobuk Crvenkast klobuk imaju fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velanovsky), borov vrganj (B. pinophilus Pil. Ex Dermek), kraljevski vrganj (B. regius Krombholz) i krvavi baršunavac (Xerocomus rubellus (Krbh.) Quelet), crvenkasto-smeđ ima šiljastonogi vrganj (Boletus appendiculatus Schff. Ex Fries), turčin (Leccinum aurintiacum (Bull. ex Fr) S. F. Gray) i hrastov turčin ( L. querccinum (Pilat) Green et Watling), crvenoraspucani baršunavac (Xerocomus chrysenteron (Bull. ex St. Amans) Quélet), smeđi ima depilirani th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture

3 Presence of mushrooms of the family Boletaceae in Natural Park Medvednica vrganj (Boletus depilatus G. Redeuilh), raspucani vrganj (B. aestivalis Paulet ex Fries), crnogorični vrganj (B. edulis Bull. ex Fries), prosti vrganj (B. impolitus Fries), sljemenski vrganj (B. poikilochromus Pöder), hajdinski vrganj (B. aereus Bull. ex Fries) brezov djed (Leccinum scarbum (Bull. ex Fr.) S. F. Gray), plemeniti hrapavac (L. nigrescens (Richon & Roze) Sing.), maslinasto-smeđi imaju lijeponogi vrganj (Boletus calopus Fries) i žučni vrganj (Tylopilus feleus (Bull. ex Fr.) Karsten), smeđe-siv imaju grabov djed (Leccinum griseum (Quél.) Singer) i žuti johavac (Gyrodon lividus (Bull. ex Fr.) Saccardo), žuti do zlatno-žuti imaju podstavljeni baršunavac (Xerocomus submentosus (L. ex Lr.) Quélet), arišev sluzavac (Suilus gravillei (Koltz.) Singer) i zrnati sluzavac (S. granulatus (L. ex Fr.) Kunttze). Navedene vrste roda Boletus imaju gladak, a po vlažnom vremenu mazav klobuk, rod Xerocomus ima suh baršunast, samo kod nekih vrsta je za vlažnog vremena mazav (X. badius). Pronađene vrste iz roda Leccinum imaju suh i neproziran klobuk, utvrđene vrste iz roda Suillus imaju sluzav klobuk, Gyrodon lividus za vlažna vremena ima sluzav, a Tylopilus feleus suh i raspucan klobuk. Ispod kožice je meso klobuka čiji se najdonji sloj zove subhimenijalni sloj, iz kojeg izrasta himenij. Himenij se sastoji od cjevčica, okomitih i stisnutih jedna uz drugu (Božac, 2003). Pronađene vrste iz rodova Boletus, Suillus i Gyrodon imaju žuto-maslinaste cjevčice, dok bijelkastosive cjevčice imaju vrste gljiva iz roda Leccinum. Vrste gljiva iz roda Xerocomus imaju žuto-zelenkaste cjevčice dok ružičaste cjevčice ima vrsta iz roda Tylopilus. Kod svih pronađenih vrsta iz porodice Boletaceae cjevčice su ravno prirasle k stručku i neznatno niz njega silaze. Izuzetak je rod Leccinum kod kojeg su cjevčice bitno uz stručak sužene i tvore vrlo uočljivu brazdu. Cjevčice su okruglaste kod svih opisanih rodova, osim u roda Suillus gdje su većinom izduljene i višekutne. Na klobuku se razlikuje kožica, jednoslojna ili dvoslojna koja prekriva površinu klobuka i daje mu boju. Unutar porodice Boletaceae rijetko nalazimo posve jednobojne klobuke. Njihov ton većinom je sastavljen od dviju ili više boja. Međutim, klimatski uvjeti mogu znatno utjecati na promjenu boje klobuka (mraz, suša, dugotrajne kiše) što otežava determinaciju (Božac, 2003). Stručak Gljive iz roda Boletus imaju trbušast stručak, mesnat, pun, sa izraženom mrežicom i čupkast, a postavljen je centralno u odnosu na klobuk bez vjenčića. Pronađene vrste iz roda Xerocomus imaju tanak stručak, posut sitnim pahuljicama, bez vjenčića. Utvrđene vrste iz roda Leccinum imaju zrnasto-čehav stručak, vitak, centralno smješten bez vjenčića. Vrste iz roda Suillus posjeduju vjenčić, stručak je pun i zrnasto točkast. Gyrodon lividus ima tvrd i tanak stručak, zakrivljen i posut prahom, ispod klobuka je širi, a Tylopilus fellus ima stručak prekriven sa rijetkom i duboko urezanom tamnom mrežicom, a prema dnu je zadebljan. Prema tome, ako se na stručku nalaze tamno obojene točkaste mrlje te ako postoji vjenčić radi se o gljivama iz roda Suillus, ako stručak ima istaknutu mrežicu, to je zasigurno rod Boletus. Ako na stručku nalazimo krupnija zrnca bijelih, žutih, narančastih i crvenih te smeđih i crnih boja, radi se o rodu Leccinum, a goli stručak ili samo sa uzdužnim jednako ili tamnije obojenim rebrima ukazuje da se radi o rodu Xerocomus. Boja mesa Većina vrsta opisanih u ovom radu mijenja boje mesa na zraku ili na dodir. Boju mesa mijenjaju u plavo Boletus appendiculatus, B. calopus, B. fechtneri, B. poikilochromus, Xerocomus chrysenteron, X. subtomentosus, X. rubelius, Gyrodon lividus, u crvenkasto Leccinum aurantiacum, L. nigrescens, L. quercinum, Tylopilus fellus, u ljubičasto Leccinum griseum, u sivo Leccinum griseum (nakon ljubičaste faze) i u crno Leccinum nigrescens (nakon crvene faze), L. griseum (nakon sive faze). Za razliku od spomenutih vrsta, Boletus aereus, B. aestivalis, B. depilatus, B. impolitus, B. pinophilus, B. regius, Suillus granulatus, S. gravillei i Leccinum scarbum na mijenjaju boju mesa. Promjena boje mesa nije vezana za otrovnost gljiva, nego je jedna od značajnijih fizioloških karakteristika koja nam pomaže pri determinaciji vrste (Božac, 2003). Spore Osnovu za razvoj svih vrsta gljiva pa tako i gljiva iz porodice Boletaceae predstavljaju njihovi rasplodni organi tj. spore, bazidije i cistide. Spore su e do izduljeno eliptične, najčešće u obliku opanka. Različite su im dimenzije, dužina 5-28 μm, šrina 3-8,5 μm, imaju boju meda, a neke vrste su žute ili okersmeđe, cvenkaste, rijeđe zelenkaste ili sive. Oblik, boja i veličina spora važne su morfološke karakteristike za determinaciju gljiva. U tablici 1. prikazani su navedeni parametri za determinaciju vrsta pronađenih na Medvednici. Section 1. Agroecology and Ecological Agriculture 123

4 Ivan ŠIRIĆ, Romano BOŽAC, Ivica KOS, Renata VRHOVEC Tablica 1. Vrste iz porodice Boletaceae na Medvednici Br. Vrsta Oblik spora Boja spora Veličina spora (µm) Boletus aereus maslinasto-smeđa x 4-5 B. appendiculatus uljano-smeđa x 4-6 B. calopus maslinasto-žuta x 4-6 B. depilatus eliptično- maslinasto-smeđa x 5-6 B. edulis maslinasto-smeđa x 4-5 B. aestivalis eliptično- maslinasto-smeđa x 4-5 B. fechtneri eliptično- maslinasto-žuta x 5-6 B. impolitus eliptično-duguljast smeđe-maslinasta x 4-6 B. pinophilus blijedo medena x 4-6 B. poikilochromus eliptično-duguljast maslinasta x 4-5 B. regius žućkasta x Leccinum quercinum L. aurantiacum L. nigrescens L. griseum. L. scarbum Xerocomus rubellus X. chrysenteron X. subtomentosus Suillus granulatus S. gravillei eliptičan eliptičan duguljaste eliptično-duguljast o-duguljast zeleno-žućkasta žuto-smeđa blijedo žuta smeđe žućkaste uljano-smeđa maslinasta uljana oker-žućkasta svijetlo maslinast x x x x x x x x x x Gyrodon lividus eliptično-okruglast maslinasta 4-8 x Tylopilus felleus bjelkasto-crvena x 4-6 Stanište Poznavanje staništa na kojem rastu pojedine vrste iz porodice Boletaceae također je jedan od važnih čimbenika za determinaciju vrsta gljiva, ali i za sagledavanje biološke raznolikosti nekog područja. Zbog toga su prilikom istraživanja bilježena staništa na kojima rastu gljive iz porodice Boletaceae. Pronađene vrste iz roda Boletus rastu u simbiozi s listopadnim drvećem: Castenea sativa, Quercus spp., Fagus sylvatica, Corylus avellana kao i navedene vrste iz roda Xerocomus. Gljive iz roda Leccinum rastu u zajednici s Carpinus betulus, Quercus spp., Fagus sylvatica. Dvije pronađene vrste iz roda Suillus rastu u simbiozi s Pinus sylvestris i Larix decidua. Gyrodon lividus raste na vlažnom dijelu ispod Alnus glutinosa i Corylus avellana, dok vrsta iz roda Tylopilus raste u crnogoričnim šumama zajedno sa Picea abies i Pinus sylvestris. Analiza brojnosti vrsta gljiva iz porodice Boletaceae u konačnici pokazuje sljedeću sliku: najbrojniji rod je Boletus 11 vrsta 47,82%, Leccinum 5 vrsta 21,73%, Xerocomus 3 vrste 13,04%, Suillus 2 vrste 8,69% i rodovi Gyrodon i Tylopilus po 1 vrstu 4,34% svaki. Unutar pronađenih vrsta gljiva dvije su nejestive ili otrovne: Boletus calopus i Tylopilus fellus. Ostale navedene vrste su jestive, izvrsne kakvoće i pripadaju u skupinu najkvalitetnijih gljiva (Božac, 2008). Možemo zaključiti da se na osnovu navedenih morfoloških karakteristika sa sigurnošću mogu utvrditi razlike između dvije ili više vrsta iste porodice ili roda. Zaključak Svijet gljiva još uvijek krije mnoge nepoznanice, nedorečenosti, dvojnosti i opasnosti, ali u isto vrijeme je vrlo privlačan i zanimljiv. Medvednica je bogato šumsko područje s različitim visokim stablašicama s kojima vrganjevke žive u simbiozi. Poznavanjem građe klobuka i stručka, boje, oblika i veličine spora, konzistencije i boje mesa te njihovog simbiontskog načina života, može se na siguran način determinirati pojedinu vrstu kao osnovni biološki podatak za sagledavanje biološke raznolikosti. Zadiranjem u prirodu uglavnom se negativno djeluje na gljive koje imaju važnu ulogu u eko sustavu šuma. Rasprostranjenost i determinacija vrsta gljiva te njihova veza sa staništem osnovni su biološki podaci i temelj za sagledavanje biološke raznolikosti. Zbog toga je za očuvanje biološke raznolikosti nekog područja potrebno napraviti kartiranje gljiva, a to je moguće isključivo primjenom osnovnih bioloških podataka th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture

5 Presence of mushrooms of the family Boletaceae in Natural Park Medvednica Literatura Agueda B., Porlade J., De Miguel A.M., Martinez-Pena F. (2006). Characterization and identification of field of Boletus edulis. Mycologia 98: Bon M. (1988). Pareys Buch der Pilze. Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin. Borzan, Ž. (2001). Imenik drveća i grmlja, Hrvatske šume p.o. Zagreb, tisak Varteks d.d. PJ Varteks Varaždin, 485 str. Božac R. (2003). Gljive morfologija, sistematika, toksikologija. Školska knjiga, Zagreb. Božac R. (2008). Enciklopedija gljiva 2. Školska knjiga, Zagreb. Chevallier F.F. (1826). Flore Generale des Environs de Paris.1.p.248. Erica G.M., Rosso M., Traverso M. (1980). I Boleti, Sagep Editrice Genova. Hall I.R., Lyon A., Wang Y., Sinclair L. (1998). Ectomycorrhizal fungi with edible fruiting bodies Boletus edulis. Econ. Bot. 52: Marchand A. (1975). Champignons du nord et du midi, Boletales et Aphyllophorales. Perpignan. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (2005). Prostorni plan Parka prirode Medvednica. Grad Zagreb, Gradski zavod za prostorno uređenje, Zagreb. Singer J. (1965). Die Röhrlinge, Teil I, Die Boletaceae. Verlag Julius Klinkhardt, Bad Heilbrunn. Wang Y., Hall I.R. (2004). Edible ectomycorrhizal mushrooms: challenges and achievements. Can J Bot. 82: sa2012_0121 Section 1. Agroecology and Ecological Agriculture 125

A simple guide. to the genera of trees and shrubs mycorrhizal hosts of boletes. Texts Boris Assyov

A simple guide. to the genera of trees and shrubs mycorrhizal hosts of boletes. Texts Boris Assyov A simple guide to the genera of trees and shrubs mycorrhizal hosts of boletes Texts Boris Assyov Photographs Boris Assyov Ivelina Assyova Ilia Cheshmedzhiev Alphabetical Index to Genera Latin names Coniferous